U istoriji jugoslovenske muzike, ime ovog umjetnika ostaje upamćeno kao ime rok džentlmena, čija je karijera ostavila dubok trag u muzičkom svijetu. Njegovo ime postalo je sinonim za autentični rokenrol, a njegov doprinos muzičkoj sceni bio je neizmjerno značajan.
Prve uspomene iz djetinjstva često su zamagljene, kao slike koje se mogu jasno vidjeti samo pod hipnozom. U mojoj podsvijesti, ti prizori vjerojatno uključuju moju majku, oca, bakicu, naše dvorište i mene kako se vozim na biciklu. Posebno živo se sjećam dana kada sam posudio bicikl komšiji, a on ga vratio slomljenog prednjeg vilica. To iskustvo, iako daleko u prošlosti, ostavilo je trag – iako se nisam mnogo promijenio, niti sam iz toga puno naučio. Još uvijek, povremeno, posuđujem stvari prijateljima, i ponekad se suočavam s gubicima, kao što je bio slučaj s biciklom.
Jedan od živopisnijih događaja iz moje mladosti dogodio se u gimnaziji, kada sam posudio gitara jednom kolegi koji je svirao prije mog benda. Bio je to trenutak na školskoj gitarijadi. No, dogodilo se nešto neočekivano – kolega je bio ljevak i promijenio je redoslijed žica bez da mi je rekao. Kada mi je vratio gitaru prije našeg nastupa, žice su bile postavljene naopako, što me prisililo da pozajmim instrument od nekog drugog. Sličnih situacija ima još mnogo u mom sjećanju, ali kao da iz njih nisam uvijek izvukao pouku. Možda je to zato što, poput mnogih, ponekad ne naučim iz svojih grešaka, već nastavljam dalje.
Smrt oca ostavila je dubok trag u mom odrastanju. Često se prisjećam djetinjstva i Zagreba tih godina, gdje smo se kao djeca švercali u tramvajima, ne plaćajući karte, krali voće i uživali u bezbrižnim trenucima na periferiji. No, gubitak oca učinio je da odrastanje postane složenije, iako je moja majka uvijek bila tu za mene, pružajući podršku i ljubav u ključnim trenucima formiranja ličnosti.
Iako sam provodio dosta vremena na ulici kao dijete, rano sam otkrio svoju strast prema glazbi. Muzika me odvukla od problema koji su prijetili da me zarobe, omogućavajući mi da izbjegnem sudbinu mnogih mojih prijatelja. Nisam postao ovisnik o drogama jer sam imao priliku učiti od najboljih. Kroz muziku sam otkrio beskonačne mogućnosti za kreativno izražavanje i otkrivanje svijeta oko sebe. Dok su neki lutali ulicama, ja sam otkrivao bogatstvo umjetnosti koja me okružuje – knjige koje treba pročitati, filmove koje treba pogledati, umjetnost koja treba istražiti. Za mene, umjetnost je univerzalni jezik koji premošćuje granice i povezuje ljude na dubljoj razini.
Moj prvi susret s glazbom bio je putem radija. Nemajući gramofon, prva ploča koju sam kupio bila je kantri pjevača Džimija Dina. Ta prva iskustva s glazbom oblikovala su moj ukus i interesovanja, vodeći me od kantri zvuka do čarolije Bitlsa i Stonsa. Otkrivajući različite žanrove i izvođače, počeo sam formirati vlastiti glazbeni identitet koji će kasnije definirati moje umjetničko stvaralaštvo.
Moj prvi bend formirao sam još u osnovnoj školi, improvizirajući probe na klupi u parku. Uskoro sam se upisao u muzičku školu, gdje sam učio klasičnu gitaru paralelno s gimnazijom. Iako znanje nota nije bilo presudno za mene kao glazbenika, važno je imati dobru ideju i sposobnost pričanja priče kroz glazbu. Moja strast za glazbom vodila me kroz različite faze karijere, od prvih snimljenih pesama do formiranja vlastitog benda i dalje.
Nakon završetka gimnazije, upisao sam studij ekonomije i diplomirao. Iako sam stekao formalno obrazovanje, brzo sam shvatio da je moja prava strast u muzici. Ekonomija i muzika mogu imati sličnosti s obzirom na njihovu tržišnu vrijednost kao proizvoda i usluga, ali moje srce uvijek je bilo u glazbi. Diplomu ekonomije stavio sam u ormar, jer sam izabrao biti muzičar, gdje se rad ne doživljava kao obaveza, već kao strast i životni poziv.
S grupom 220 imao sam priliku nastupiti na različitim mjestima i stvarati glazbu koja je ostavila trajan pečat. Naša muzička putovanja često su bila isprepletena s neočekivanim događajima, kao kada smo pomagali Goranu Bregoviću pratiti Biseru Veletanlić na Hit paradu u Beogradu. Takva iskustva obogatila su moju karijeru i ostavila neizbrisiv trag u mom sjećanju.
Odlazak iz Parnog valjka bio je korak ka ostvarenju vlastitih glazbenih ambicija. Stvaranje svoje muzike postalo je moja misija, vodeći me kroz različite bendove i suradnje s drugim izvođačima. Kroz godine, moja ljubav prema glazbi ostala je neumoljiva, vodeći me kroz različite faze života i karijere.
Porodica je uvijek bila važna podrška u mom životu. Imajući dvoje djece sadašnjom suprugom i stariju kćer iz prethodne veze, pronalazim radost i ispunjenje u roditeljstvu. Iako nisam želio prisiljavati djecu da slijede moj put u glazbi, raduje me što dijele moju ljubav prema umjetnosti i muzici.
Gledajući u budućnost, vidim se kao istog blesavog i naivnog čovjeka, sa samo malo više bora na licu. Ne tražim spektakularne trenutke, već mir i ispunjenje u svakodnevnom životu. Vjerujem u filozofiju života koja nas uči da cijenimo trenutke koje imamo i da živimo punim plućima, bez obzira na to što budućnost nosi.
U konačnici, život je čudo koje treba cijeniti i istraživati. Kroz umjetnost, filozofiju i duboka razmišljanja, pronalazimo smisao i svrhu u svakodnevnim iskustvima. Dok se suočavamo s izazovima i neizvjesnostima, važno je zadržati otvoren um i srce, spremni prihvatiti sve što nam život donosi.
