– Vlade DIvac je uz Dražena Petrovićaprvi košarkaš koji se otisnuo u NBA ligu. Prešao je u LA LAkerse, a karijeru je završio u Sacramentu gdje i dan danas živi. Mnogi kažu da je Nikola Jokić po igri čista njegova kopija, samo malo naprednija.
Nakon što se povukao iz svoje slavne košarkaške karijere, Vlade Divac, cijenjena ličnost srpske i svjetske košarke, boravio je u Srbiji. Preuzeo je ulogu predsjednika Olimpijskog odbora i bezuspješno pokušavao kupiti razne tvrtke. Ipak, 2016. godine donio je odluku da se vrati u Ameriku. Unatoč čestim nastupima u domovini, Divac s obitelji sada boravi u Los Angelesu. Ovaj prelazak u LA ima poseban značaj jer je 1989. godine iz Beograda i Partizana prešao u Lakerse, čime je započeo njegov nezaboravan košarkaški put.
- Nažalost, kada se Divac po drugi put opraštao od Srbije, bio je ispunjen osjećajem nezadovoljstva. Unatoč činjenici da njegova filantropska organizacija “Ana i Vlade Divac” već duže vrijeme marljivo pomaže srpsku zajednicu i njezine članove, naišao je na mnoštvo prepreka koje su se u konačnici odrazile na njegovu dobrobit. U intervjuu za “Nedeljnik” strastveno je ispričao svoje osobne priče o tim nedaćama.
Divac je rekao da je njegovo odbijanje da prizna okolnosti s kojima se nalazi rezultiralo fizičkim oboljenjima, koja su počela čirom, a kasnije praćena nakupljanjem gorčine koja se manifestirala kao žuč. Svoja iskustva usporedio je s Kalimerovim, neprestano okružen osjećajem nepravde. Kada pojedinac pokaže ranjivost, drugi to osjete i ponašaju se predatorski, što navodi Divca da se susreće sa slučajevima izdaje u raznim aspektima svog života.
- U tom vremenskom roku obratila mi se osoba zaposlena kao radnik sa zahtjevom da nabavim lijek za njegovo dijete. Izrazio je zahvalnost na pomoći koju je pružio njegovom djetetu, ali me nekoliko mjeseci kasnije javno isprozivao u senzacionalističkim medijima. Postalo je očito da je do promjene stava došlo zato što nije dobio obećanu novčanu naknadu. Sinulo mi je da je njegovo kajanje bilo isključivo povezano s nedostatkom financijske dobiti. Slijedeći tipičan obrazac sportaša, eruptirao je u napadu bijesa, podnoseći nesnosne bolove iznad onoga što se inače može tolerirati. To je rezultiralo danima krvarenja i patnje s moje strane. Medicinski stručnjaci nemilosrdno su se borili da mi spase život, dajući više jedinica darovane krvi. Dan nakon ovog traumatičnog događaja, dok sam se još oporavljao u šok sobi u bolnici, kontaktirala me organizacija za darivanje krvi, predloživši komercijalnu priliku. Vrijedi napomenuti da sam prepoznat kao jedan od najproduktivnijih davalaca krvi u Srbiji”, otkrio je Divac.
Početkom 2014. proslavljenog košarkaša pogodila je velika obiteljska tragedija kada mu je otac tragično stradao u prometnoj nesreći kod Čačka. Vijest o smrti Milenka Divca u prevrtanju vozila, a za volanom i ozljedama bila je Divčeva majka Rada, stigla je u večernjim satima tog kobnog dana. U trenutku kada je stigao u bolnicu, nesvjestan očeve smrti, liječnik mu je, nakon što ga je vidio, iznio srcedrapajuću vijest bez ikakve preambule ili prilike za obradu. “Tvoj otac je preminuo”, rekla je, ne ostavljajući mu mjesta ni da se sabere. Prije sprovoda zatražio je od pogrebnog poduzeća da otvori očev lijes i tako mu omogući posljednji ispraćaj. No, njegov pokušaj dostojanstvenog oproštaja pokvarila je nazočnost žene, vjerojatno novinarke, koja je pokušala fotoaparatom ovjekovječiti trenutak. Uobičajeno je da čak i protivnici dobiju privilegiju dostojanstvenog pokopa, ali u njegovoj zemlji mu je uskraćena prilika da se oprosti od oca bez uplitanja pojedinaca željnih profita.
Nekoliko dana nakon sprovoda Divac se susreo s razočaravajućom i frustrirajućom neugodnošću. “I nakon tjedan dana još sam se previjala od šoka i shrvana od silne boli. Majka je još bila u bolnici, a ja sam se vraćala iz Prijepolja, vozeći malo brže. Tada je bilo da me je zaustavio policajac, tridesetogodišnjak, objasnio sam mu situaciju i ponudio da platim kaznu, ali on je inzistirao da izađem iz auta i prijeđem nekoliko kilometara pješice Mogao je prijatelj doći po mene”, ispričao je Divac.
Spletom događaja, nekoliko mjeseci kasnije našao se oči u oči s istim policajcem. “Nakon pola godine dječak se vratio u pratnji svoje bolesne majke tražeći moju pomoć u borbi protiv leukemije. Čuli su za moju prijašnju pomoć drugima u potrebi. Prepoznala sam dječaka, ali se nisam mogla sjetiti naš prethodni susret, a njegova majka nikada nije spomenula svoje zanimanje policajca.
Nakon nakupljanja gorčine u meni, moj je bijes konačno izbio poput žuči. U tom sam trenutku shvatio svoju svrhu – biti prikazan kada posjećuju svjetski lideri, jer našoj zemlji nedostaje istaknutih i globalno priznatih ličnosti, te pružiti pomoć kada je to potrebno”, rekao je Divac, zaključivši tvrdnjom: “Ja sam dosljedno bio predstavnik naroda, tako da je ono što sam doživio nešto što kod mnogih pojedinaca ima odjeka na svoj jedinstven način. Kako reče Duško Radović: ‘Malo je bogata zemlja, a djeca je više vole nego ona njih…’.
