Dragiša Nedović, kompozitor, muzičar, tekstopisac i tekstopisac iz Kragujevca, poznat je po stvaranju preko 800 hitova koji su osvojili top liste, među kojima je i čuvena sevdalinka „U lijepom starom gradu Višegradu“. Zbog svoje istinske vrijednosti, te se pjesme i dalje dokumentiraju kao bitna komponenta jugoslavenske kulturne ostavštine.
Stručnjaci za narodnu glazbu bi glazbu Dragiše Nedovića zbog tradicionalne tematike i autentičnog stila ocijenili dijelom kulturne baštine Jugoslavije.
Tijekom njegova života Nedovićeva su djela bila praćena sporovima o autorskim pravima. Unatoč njegovim naporima u stvaranju ovih pjesama, mnoge su na kraju klasificirane kao narodne pjesme. Zanimljivo je da su rukopisi s ovim tekstovima pronađeni u njegovom “plavom koferu”. Ove pjesme sada se emitiraju na Radiju Slobodna Europa. Prof. dr Dragan Bataveljić, autor knjige “Dragiša Nedović – život i djelo”, mogao je potvrditi autentičnost Nedovićevih pjesama u svojoj knjizi. Bataveljić kaže da se osjećao ponukanim pisati o ljudima i krajevima koje je susretao u bivšoj zajedničkoj državi.
Bataveljić navodi da se Nedović smatra pionirom, a možda i jedinim kantautorom i skladateljem narodne glazbe u Jugoslaviji. Za vrijeme boravka u Bosni, skladao je pjesme inspirirane ovim krajem. Slično tome, dok je boravio u Dalmaciji, pisao je pjesme koje su obuhvatile bit tog kraja. Ovakav pristup osigurao je Nedoviću da ostane istaknuta ličnost jugoslavenske narodne glazbe.
Osim Nedovićevog “Bosanskog ciklusa” koji uključuje pjesmu “U lijepom starom gradu Višegradu”, postoji još nekoliko poznatih pjesama koje mu se pripisuju kao što su “Iz Bosne se jedna pjesma čuće” i “Prođoh Bosnom kroz gradove”. . Dalmacija i njeni ljudi bili su inspiracija za ova djela. Osim toga, skladao je mnoge poznate pjesme među kojima su “Kad si bila mala Mare”, “O lepa stránče” i “O bela lađo”.
Uvriježeno je mišljenje da su najpoznatije pjesme iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije tradicionalne narodne pjesme. Međutim, te su pjesme zapravo bile originalne kreacije dotičnog umjetnika. Njegova djela su “Naravno da ih ima”, “U lijepom starom gradu Višegradu”, “Kad si bila mala Mare”, “Korčula”, “U Opatiji”, “Dubrovnik”, “Split”, “Moj rodni kraj”, “Ča, Ča, Ča”, kao i dalmatinske klape koje dva dečka i danas pjevaju i izvode. Bataveljićeva “Stani, Stani Ibar Vodo” također je njegovo autorsko djelo, kao i njegova “Šumadija” u pjesmama “Lepe li su Gružanka”, “Kakala je reka lepenica”, “Dole kod Topola se berbu vinogradi”, “Dole Stara Wodenica”. Na Moravi”, “Jadni prijatelj” i mnoge druge pjesme koje su prepune emocija i u tekstu i u glazbi.
Iako je preminuo u prvim mjesecima 1966. godine u Kragujevcu, pjesme Dragiše Nedovića i dalje se pjevaju širom bivše Jugoslavije. Široko je priznat kao jedini stvaratelj tradicionalne jugoslavenske narodne glazbe.
Brojni su uspješni tekstopisci koji su iza sebe ostavili nasljeđe bezvremenskih skladbi; međutim, te kompozicije često odražavaju klimu svog podrijetla. Bilo da se radi o Makedoniji, Crnoj Gori, Dalmaciji ili Bosni i Hercegovini, pjesme su prožete duhom rodnog mjesta. Bataveljić zaključuje da je Samo Nedović bio jedan od nekolicine odabranih koji su putovali Jugoslavijom tog doba, a mjesta, ljudi i emocije koje je susretao na svojim putovanjima poslužili su mu kao muza, inspirirajući ga da napiše mnoge pjesničke stihove.
