U kući porodice Jovanović na Senjaku, sredinom prošlog veka, živele su tri sestre koje su važile za najlepše Beograđanke. Osim što su bile prelepe, njihova energija, šarm, kultura, obrazovanje i maniri činili su ih izuzetnim damama. Svaka od njih ostavila je neizbrisiv trag na našoj umetničkoj sceni.

Njihova majka Vjera, kći cijenjenog crnogorskog junaka Mitra Martinovića i rođakinja kraljice Jelene Savojske, koja se školovala u uglednim francuskim ustanovama, svojim je kćerima usadila duboko poštovanje prema umjetnosti.

  • Naime, renomirana glumica Jelena Žigon odjeknula je među publikom mlađih i starijih generacija svojim nastupima u kultnim filmovima koji su poprimili bezvremensku kvalitetu. Nasuprot tome, njezina sestra Svetlana postigla je značajan uspjeh na glazbenom polju, dok se Božana istaknula kao izuzetna kostimografkinja za kazalište. Ove elegantne žene, kojima se dive pojedinci svih dobi, rođene su u uglednoj buržoaskoj obitelji prije početka Drugog svjetskog rata. Otac im je bio iz Bajine Bašte, a majka od Martinovića na Cetinju, rodbinski vezanih uz kralja Nikolu.

Godina 1958. označila je značajnu transformaciju u mom životu. Ušao sam u brak s Jelenom Jovanović i dobili smo sina Nikolu, koji je od tada postao ugledan i zadivljujući slikar. Gospođa Žigon predstavila se kao Jelena Jovanović-Žigon. Bilo je dobronamjernih pojedinaca koji su taj potpis protumačili kao: Jelena Jovanović bez Žigona, kako je ispričao Stevo Žigon, cijenjeni bard našeg glumišta, koji je imao privilegiju oženiti jednu od sestara Jovanović.

U vrijeme njihovog prvog susreta on je imao 24 godine, dok je ona imala 17. Prepoznavši neprimjerenost asistenta na fakultetu koji teži romantičnoj vezi sa studenticom, odlučio je diskretno izraziti svoje osjećaje šaljući joj anonimna ljubavna pisma preko tijekom godine dana.Uz sina Nikolu, par je dobio i kćerkicu Ivanu, a Jelena Žigon obitelj je namjerno stavila ispred svojih profesionalnih aspiracija.”Duboko volim kuću i nemam želju otići iz nje. Moji izlasci su rijetki, prvenstveno zbog kazališnih predstava”, izjavila je.

  • Glumila je u raznim filmovima i televizijskim serijama, a najveće pohvale donijela je ulogom Jelene u seriji “Žikina dinastija”. Njezino očaravajuće prisustvo, koje joj je donijelo titulu srpske Sophie Loren, neprestano je osvajalo publiku.Njezin suprug jednom je primijetio da mnogi koji su bili očarani njezinom ljepotom nisu prepoznali punu mjeru njezinog talenta.Jelena Žigon do samog kraja svog života 2018. godine očaravala je okolinu ne samo izuzetnom ljepotom već i izuzetnom skromnošću.

– Odgojen sam u doba kada ljepota nije bila važna stvar. Nasuprot tome, današnja djeca već ocjenjuju atraktivne djevojke dok su u školi. Smatram da fizička ljepota ne treba biti prioritet, naglasila je.Na upit o svojim praksama samonjege, odgovorila je:- Prilično neugledno. Obilje vode, svježeg zraka, fizičke aktivnosti i malo vrhnja. To je sve.Jednako lijepa i uspješna, ali skromna, bila je i Božana Jovanović, Jelenina sestra. Povodom njenog odlaska 2020. u 89. godini života, redatelj Jagoš Marković je primijetio:

Gubitak izvanredne figure duboko se osjeća. Neizvjesno je može li se ijedan redatelj ili glumac mjeriti s veličinom koju je Božana Jovanović postigla kao kostimograf. Doista, bila je i talentirana slikarica. U ulozi kostimografa darovala nam je najizvrsnije i najzanimljivije kreacije. Ona je utjelovila poniznost, bila je najskromnija među skromnima i najodanija među odanima. Njezina samozatajna priroda bila je toliko duboka da ju je često činila nevidljivom, dok se njezina plemenitost činila gotovo izvan našeg dosega.

Priča se da je u svojim mladim godinama važila za jednu od najljepših žena na Balkanu. Unatoč tome, često bi tražila utočište u sporednim ulicama kako bi izbjegla očarane promatrače koji su okretali glave kako bi je slijedili. Stoga je odbila prihvatiti naklone na završetku predstava, otkrila je njezina sestrična Ivana Žigon na svečanom otvaranju izložbe „Božana – kostimografkinja.

  • Rođena u Beogradu 1932. godine, završila je osnovno i srednje obrazovanje prije nego što je upisala Fakultet primijenjenih umjetnosti u Beogradu, gdje je diplomirala na Odsjeku za scenografiju u klasi profesora Milenka Šerbana. Nakon diplome provela je šest mjeseci u Parizu učeći kod profesora Paula Collena. U početku je njezina karijera uključivala rad i kao scenografkinje i kostimografkinje; međutim, kasnije se koncentrirala isključivo na kostimografiju. Započela je rad u Jugoslavenskom dramskom pozorištu, prešla u Srpsko narodno pozorište, a od 1963. radila je kao kostimograf Narodnog pozorišta u Beogradu do umirovljenja.

Inauguralna predstava u Narodnom pozorištu za koju je bio kostimograf bila su “Bertove kočije” ili “Sibila” u režiji Arse Jovanovića 1963. dok mu je posljednje djelo u tom svojstvu bila Verdijeva “Dama s kamelijama” u koreografiji Lidije Pilipenko 2010. godine.

Božana je bila dva puta udana i imala je jednog sina; renomirana autorica potvrdila je nagađanja o njoj kao trajnoj ljubavi Dobrice Ćosića izjavom:Ta je žena predstavljala moju iskrenu ljubav. Do danas održavamo prijateljstvo koje karakterizira uzajamno uvažavanje i poštovanje.Najskraćeniji podaci odnose se na Jovanovićevu treću sestru, Svetlanu, koja je po ljepoti, karizmi i obrazovanju bila vrlo ravna svojoj braći i sestrama. Završila je Muzičku akademiju i radila kao pijanistica i urednica klasične glazbe na Radio Beogradu.

 

 

Preporučeno