– Maj prošle godine je definitivn najcrnji mjesec u istoriji Srbije, jer se tada u razmaku od samo 2 dana, desila dva najveća masakra. Prvi se podsjećamo desio u Beogradu, a drui u Mladenovccu sa skoro istim posljedicama. Slijedi i priča jedne majke od ubijenih u Mladenovcu.
Od trenutka kad sam te izgubio te sudbonosne noći, svaki dan koji prolazi nema nikakvu vrijednost i nema značaja u mom životu.
Danijela Vujić, majka ubijenog Dalibora Todorovića, u objavi na društvenim mrežama podijelila je svoje muke prepričavajući brutalno ubojstvo koje se dogodilo tijekom masakra u Mladenovcu. Ona je danas, tijekom mise zadušnice za svog šehidskog sina, hrabro podijelila svoju duboku tugu i neopisivu bol koju iz dana u dan trpi od tragičnog gubitka svog voljenog Dače, čak i zajedničke fotografije na kojima su u zagrljaju.
Moj voljeni sine, pišem ovo pismo s nadom da ćemo jednog dana moći sjediti zajedno i čitati ga. Nekada davno, cijenio sam mjesec svibanj, doba cvjetanja i buđenja prirode. Međutim, od 4. svibnja 2023. moja ljubav prema ovom mjesecu je nestala, a zamijenila ju je duboka ogorčenost prema svakom narednom proljeću koje te je od mene oduzelo i odbija vratiti. Svako novo godišnje doba gubi na značaju jer je ukralo moje najdragocjenije blago. Prošle su godine otkako si nas napustio, ali ništa se nije promijenilo unutar zidova našeg doma, osim neodoljive tišine i tuge koja prožima svaki kutak. Jedinu utjehu nalazim u tvojim slikama, kojima često izlijevam svoje srce. Ove riječi napisala je majka koja ostaje neutješna.
Čak i usred goleme boli, njezine riječi upućene sinu uporno izbijaju na površinu, a ona potvrđuje da se ni godinu dana kasnije ništa u njihovom kućanstvu nije promijenilo, osim njegove odsutnosti.
Dok ulazim u tvoju sobu, netaknuta od te večeri, preplavljuju me emocije. Suza mi curi niz obraz dok brišem prašinu po sobi, okružen tvojim dugotrajnim mirisom. Svake večeri ulazim nakratko da vam poželim dobro jutro i laku noć, osiguravajući da vaša bit ostane sačuvana unutar ovih zidova. Posjet je kratkotrajan, jer još uvijek mogu otkriti tvoju prisutnost u ormaru, gdje se ističeš među svim ostalim stvarima. Sine moj, tvoj miris ostaje stalni podsjetnik na tvoju prisutnost u mom životu.
Žrtve ovog masakra i dalje podnose golemu patnju, a većina obitelji pogođenih ovom tragedijom još uvijek ne može prihvatiti bolnu stvarnost odsutnosti svojih najmilijih.
Još od te kobne noći, moj otac se suzdržavao od ulaska u tvoju sobu. Težina tuge sprječava ga da skupi hrabrosti da otvori vrata, znajući da više nikada neće čuti ljupki zvuk “tata” koji odjekuje iznutra. I tvoja sestra je obuhvaćena tugom. Svoju tugu pretače u svoje zapise, posvećujući svaku pjesmu tvom sjećanju. Često vas sanja kako vodite iskrene razgovore koji nadilaze granice stvarnosti. Sljedećeg dana, ona revno s nama dijeli detalje tih snova. Neizmjerna je naša kolektivna patnja, dok se borimo s bolnom stvarnošću da će vaš smijeh i glas zauvijek ostati nijemi.
- Rijetko se usuđujem izaći van, uvijek sam zatvoren za zidove našeg doma ili se zadržavam kraj vašeg groba. Žalim kako moje srce, slomljeno tugom te noći, ne može pronaći utjehu. U dubini noći vodim iskrene razgovore s tvojom fotografijom, preklinjući te da me posjetiš u mojim snovima. Od dana kada sam te izgubio, svaki dan koji prolazi čini mi se bez svrhe i smisla.
Podsjećamo da je ranije danas u Malom Orašju služen parastos u znak sjećanja na stradanje šestorice mladića: Petra Mitrovića (30), Nemanje Stevanovića (21), Lazara Milovanovića (20), Marka Mitrovića. (18), Aleksandar Milovanović (17), i Nikola Milić (15). Vrijedno je napomenuti da je upravo na tom mjestu njima u čast podignut spomenik.
Nedugo zatim služen je parastos u crkvi Svetog Simeona Stolpnika, a potom su uslijedila okupljanja na seoskim grobljima, gdje je značajan broj ljudi, među kojima su bile i ožalošćene obitelji i prijatelji iz Dubone kod Mladenovca, u suzama pozdravili svoje najmilije.
U nazočnosti brojnih svećenika Dubonu je obavila atmosfera tišine okupljenih pred spomenikom Daliboru Todoroviću (25). Ranije toga dana održana je i parastos za žrtve Milana (21) i Kristinu Panić (19).
