Ramiza Vuković, rodom iz Tuzle, doživjela je teško sagledivu sudbinu koja je ostavila dubok trag ne samo u njenom životu već iu životu njene porodice. Njezina pripovijest počinje tipično – udala se i, uz muža, živjela kao podstanar, njegujući snove o povećanju svoje obitelji. No, kada je zatrudnjela, u trećem mjesecu pojavilo se neočekivano otkriće: trbuščić joj je bio neobično velik, a liječnici su nedugo nakon toga potvrdili da čeka trojke.
Kako je Ramizina trudnoća odmicala, suočavala se s brojnim medicinskim izazovima. U njezinom sedmom mjesecu pojava osipa dovela je do njezine hospitalizacije, gdje su liječnici utvrdili da bi se možda radilo o vodenoj bolesti. Nakon toga je prebačena u bolnicu Gradina, gdje su joj injekcije privremeno ublažile sve tegobe. U to vrijeme Ramiza je počela osjećati svoju početnu zabrinutost u vezi sa svojim zdravljem i trudnoćom.
Tijekom poroda Ramiza je proživjela mučnu muku. Unatoč liječničkom savjetu koji je sugerirao carski rez, porođaj je tekao prirodnim putem, što je dovelo do daljnjih komplikacija. Nakon što je došla svijesti iz anestezije, otkrila je da je dvoje od njezino troje djece preživjelo, dok je objavljeno da je treće umrlo. Još uvijek pod utjecajem anestezije, Ramiza nije mogla tražiti pojašnjenje, ali duboka neizvjesnost ostala je u njoj.
Dolazak nepoznatog bračnog para u bolnicu pojačao je Ramizine sumnje. Njihovo držanje i ono što su rekli samo su ojačali njezin osjećaj da nešto nije u redu. Nakon boravka u bolnici, Ramiza nije odmah vidjela svoju preživjelu djecu, jer je bila obaviještena da su u inkubatoru. Tek nakon što je zaprijetila policijom, babica je napokon donijela svoje dvije zdrave kćeri.
Ipak, sjećanje na njezino treće dijete ostalo je urezano u Ramizinom umu, budući da je držala uvjerenje da bi on još mogao biti živ. Njezina skepsa prerasla je u čuđenje kada je nakon 26 godina i nevjerojatnim slijedom događaja otkrila da je njezina treća kći Dijana doista živa i da nastupa na Folk Showu.
Neočekivanim razvojem događaja, Ramiza je saznala istinu tijekom susreta s misterioznom ženom koja ju je upozorila na nadolazeću sliku koja će pokrenuti niz događaja. Ova žena je sugerirala da je značajna osoba bila upletena u situaciju, ali je Ramizina vjera u Boga poticala njenu neumoljivu potragu za pravdom. Unatoč skepticizmu koji okružuje njen narativ, ona ostaje odlučna u svojoj želji da svoju priču podijeli sa sudom u Strasbourgu, tražeći i pravdu i istinu za svoju obitelj.
Nažalost, otkriće da je njihovo treće dijete preživjelo za nju je izazvalo duboku tragediju. Šok i ushićenje pokazali su se prevelikim za njenog supruga Aldija, koji je doživio srčani udar i preminuo odmah nakon što je otkrio istinu.
Priča o Ramizi stoji i kao svjedočanstvo trajne majčinske ljubavi i otpornosti, kao i kao upozoravajuća priča o nedostacima unutar zdravstvenog sustava koji mogu dovesti do ozbiljnih posljedica. Njezina istjerivanje pravde je u tijeku, s nadom da će se Dijana ponovno ujediniti sa svojom braćom i sestrama. Neustrašiva i odlučna, Ramiza se čvrsto drži svog uvjerenja da će istina na kraju biti otkrivena, i ostaje nepokolebljiva u svojoj potrazi za pravdom.
