Sljedeća, jako zanimljiva priča dolazi nam iz Bosne i Hercegovine. Naime, ova vijest uzburkala je cjelokupnu javnost u ovoj zemlji, a mišljenja o ovoj ženi su podijeljena. Mnogi su stali kontra nje, dok imamo i onih koji su joj dali apsolutno svoju podršku.
Mahira Hajdarpašić, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, svojom je potresnom pričom izazvala duboke emocije u cijeloj regiji. Njezina nepokolebljiva predanost svom bolesnom supružniku i njezini napori da održi jedinstvo obitelji u razdoblju od 16 godina prikupili su značajno divljenje, priznanje i pohvale. Međutim, nepredviđeni razvoj događaja doveo je preko noći do dramatične transformacije. Nakon smrti svog supruga, Mahira je hrabro odlučila prihvatiti drugu priliku za ljubav i nakon toga se ponovno udala. Od tog ključnog trenutka, suočila se s nizom pogrdnih primjedbi s kojima se mora sama nositi.
Čini se da je njezina zabrinutost neumoljiva, osobito kad sazna za bolest svoje kćeri, što joj dodatno otežava teret. Moja primarna briga se vrti oko Sumejinog oporavka od epilepsije, stanja s kojim se bori posljednje tri godine. U početku smo uočili pojavu tikova, nakon čega je uslijedila epizoda u Mostaru. Tijekom ovog izazovnog putovanja pokazala je nevjerojatnu hrabrost, crpeći snagu od svoje bake. Stručnjaci ukazuju da stres služi kao glavni okidač za njezine napadaje, dok njezina duboka privrženost ocu pogoršava okolnosti. Naime, Sumeja je primijetila da muslimanke često govore nepovoljno o njoj, dok pojedinci iz drugih vjera izražavaju snažan osjećaj divljenja i pružaju nepokolebljivu podršku.
To je doista provjerljiva istina, iako sam i dalje nesiguran u vezi s točnim radnjama koje sam poduzeo. Neki tvrde da ne bih trebao doživjeti sreću, čak implicirajući da sam trebao dočekati svoju smrt zajedno s Esedom. Međutim, čvrsto vjerujem da je Bog doveo Salida u moj život. Salida pokazuje izvanredne odgojne kvalitete i pažljivost, osiguravajući dobrobit mene i moje djece. Oni nude postojanu podršku u svim mojim nastojanjima, djelujući kao ogromna sila koja me tjera prema mojim ciljevima.
Trenutačno, moj primarni cilj je osnivanje butika, san koji je njegovala i moja kći, kako Mahira otkriva. Romantična priča koja izaziva tradicionalne norme. Priča o Mahirinoj vezi s Esedom brzo je privukla pozornost diljem regije, zaradivši divljenje zbog njezine hrabrosti, altruizma i nepokolebljive predanosti. Njezina nepokolebljiva odanost svojoj obitelji jasno se pokazala kroz njezinu nemilosrdnu brigu za svog bolesnog supruga, koji je dobio tešku dijagnozu nedugo nakon vjenčanja. Priča o ovom bračnom dvojcu razvila se u uvjerljiv simbol otpornosti, predanosti, hrabrosti i emocija.
Mnogi pojedinci svoju priču smatraju jednom od najboljih priča s kojima su se susreli. Iako završava sumorno, ustrajno motivira brojne ljude da se suoče i prevladaju bezbrojne izazove koje sudbina postavlja. Njihovi su životi trajali bez prekida otprilike 18 mjeseci nakon dolaska djeteta. Prelazeći s jedne dužnosti na drugu, svoje vrijeme posvetio je službi u džamiji. U međuvremenu sam potražila utjehu kod kuće, brinući se o našem djetetu. Naše postojanje odražavalo je postojanje svakog tipičnog mladog para. Ipak, na jednom bajramskom slavlju počeo je osjećati umor u lijevoj nozi.
U početku smo to smatrali trivijalnim pitanjem, uobičajenim u današnjem društvu koje se brzo mijenja, pripisujući to pritisku njegovog napornog posla. Ne pokolebani, ustrajali smo u slavlju, posjećivali rodbinu i uživali u radosnoj atmosferi. Drugog dana Bajrama, nakon što ga je probudio iz sna, nije mogao ustati iz postelje. Ovo otkriće za njega je bilo duboko potresno, kao i za sve koji dožive takve trenutke. Činilo se da se potpuno povukao u sebe. Bez odlaganja sam došao do njegovih roditelja i zajedno smo ga požurili u bolnicu. Tamo je ostao 21 dan, tijekom kojih mu je dijagnosticirana multipla skleroza. Ovo je označilo moj prvi susret s ovim stanjem.
U početku smo se nadali da će se okolnosti konačno popraviti, kako on sada priča. Nakon što su otkrili da je Esedova dijagnoza terminalna, započeli su temeljito ispitivanje svakog aspekta situacije, počevši od tog trenutka. Unatoč izazovima koje nosi bolest, dosljedno me poticao da vodim svoj život, namjerno izbjegavajući nametanje vlastitih poteškoća. Mogućnost rastanka od njega nikada nije dolazila u obzir. Kolektivno smo se opirali dopuštanju da njegova bolest diktira naše identitete ili spriječi našu potragu za radošću.
Moja naklonost prema Esedu je cvjetala tijekom njegovih najboljih godina, i zauvijek ću njegovati tu uspomenu. Zajedno smo donijeli svjesnu odluku prepoznati pozitivne aspekte u svakoj okolnosti. Po njegovom otpuštanju iz bolnice u invalidskim kolicima, u šali sam ustvrdio da je doista dobrog zdravlja jer će sada stalno biti u mom društvu. Ova priča predstavlja primjer inspirativnog putovanja uporne žene koja se suočava sa životom’s nedaćama s nepokolebljivom odlučnošću, nepokolebljivo se odbijajući predati.
