Sonja Mitrović Hani, poznata glazbenica i jedna od najprivlačnijih žena devedesetih, poznata je kao prva supruga Željka Mitrovića. Sa Željkom je dočekala dvoje djece, Sandru i Aleksandra. Iako je njihov brak završio razvodom 1994. godine, Sonja i Željko su od tada održavali prijateljske odnose. Sonja je u dobrim odnosima i sa sadašnjom Željkovom suprugom Milicom, koja je majka njegovih dviju kćeri, Kristine i Andree. Godine 1997., četiri godine nakon razvoda, TV Novosti objavile su prilog o Sonjinom domu u kojem je živjela s majkom, bratom i djecom. Donosimo kompletnu priču o Sonjinom stanu koju su dokumentirali novinari koji su je posjetili.
Pozvonivši na vrata Sonje Mitrović Hane, očekivali smo da ćemo iz stana dopirati dječji plač. Očekivali smo i da će nam njezino dvoje mališana, Sandra i Saša, neobično uzbuđeno pohrliti u susret. Međutim, na naše iznenađenje, djeca su i dalje bila u vrtiću. Umjesto toga, Sonju smo zatekli u neobaveznom razgovoru s prijateljem Mikijem Panjkovićem. Miki je postao vrlo popularan u glazbenoj industriji zbog svojih vještih ekstenzija, koje su ga učinile vrlo traženim frizerom. Uz kavu su dvije prijateljice prijateljski razgovarale.
Hani kaže da njezin dom nije često pun ljudi kao što je slučaj s drugima iz industrije zabave. Posjećuju je samo provjerene prijateljice poput Mine, Goce, Sonje, Branke, Karamele, Mire Jeremić i Sonje Rajković. No, kako tijekom rada na projektu dosta vremena provodi s kolegama, povremeno se druži s njima, među kojima su Dejan Abadić ili Miki Panjković. Hani je pažljivo izrazila svoje misli, pitajući se zašto još nije imala djecu. Izrekavši te riječi, Sandra i Saša odmah su orkanskom snagom uletjeli u stan, a u stopu ih je pratila Sonjina majka Nada. Saša je uzbuđeno pokazivao lizalicu koju mu je baka kupila, dok je Sandra, koja kao da je bila odsutna čitavu vječnost, pojurila u Sonjin zagrljaj i uzviknula: “Mama moja…mama moja…” prije nego što ju je obilno zagrlila i poljubila. njezin prijatelj.
Bacivši pogled na blagovaonski stol, primijetili su da su na njemu postavljene razne đakonije. To ih je ostavilo u nedoumici jer nisu bili sigurni trebaju li se prepustiti sokovima, čokoladicama ili tražiti igračke unutar ‘kinder jaja’ koja su nestrpljivo otvarali brzinom munje. Sašu je, međutim, posebno zaokupio novinarski diktafon, a umjesto razgovora s nama više ga je zanimalo pritiskanje tipki i istraživanje mehanike ove ‘osebujne’ naprave. Na naš upit o njegovoj vezi, Sandra je uzviknula: ‘Bravo, Sal, imaš curu!’ Saša je odgovorio: ‘Pa eto ti ga. Ja imam djevojku. Zove se Lujsa. Idemo zajedno u vrtić, ali nje trenutno nema.’ Sašu, koji trenutno ima samo tri godine, još uvijek smatraju malim. Sandra, koja ima pet godina i prilično je inteligentna, javlja nam da je Saletova omiljena instruktorica Nada, koja dijeli ime s njihovom bakom. Sandrina najdraža učiteljica je, pak, Dobrila.
Kad sam u školi, najdraža mi je igra vuk i djeca. U ovoj igri jedno dijete je označeno kao vuk, a tepih postaje šuma, a parket ulica. Da bi pobijedio, dijete koje je vuk mora uhvatiti svu ostalu djecu, a posljednje uhvaćeno se proglašava pobjednikom, iako se nagrada ne dodjeljuje. U vrtiću imam dečka Darka, ali kad porastem, želim biti pjevačica. Težim pjevati poput svoje majke, čijem se glasu divim, i izvoditi njezine pjesme poput ‘Otkiiini bebebeee… na golim ramenima…’ Trenutno moj stan nije uređen na moje zadovoljstvo, a ne preferiram stilski namještaj niti imam sredstava da ga kupim. Umjesto toga imam moderne predmete živih boja koje je lako održavati, a sve je posloženo za normalan život i bezbrižno i ugodno odrastanje djece. Kao i ostala djeca, moji su zaljubljenici u videe, crtiće, doživljaje iz vrtića, igru ispred zgrade.
