U nastavku našeg današnjega članka, malo ćemo govoriti o jako čudnim životnim pričama, koje su se dešavale i dešavaju još uvijek na Balkanskom području. Evo jedne jako emotivne priče o jednom bratu i sestri….
Nakon 28 godina, Eldar i Milena došli su do zapanjujućeg otkrića o svom pravom odnosu kao braće i sestara. Prije više od 25 godina u sarajevsku obiteljsku kuću Nurkovića stigla je žena držeći u naručju mladu djevojku. S djetetom u rukama, izgovorila je opasku koja će značajno promijeniti živote svih prisutnih: “Dobar dan, gospođo. Ne tražim ništa od vas, samo želim obavijestiti vašeg muža da ima još jedno dijete. Otac mi je bio profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, a majka liječnica. Tridesetih godina prošlog stoljeća dobio je dijagnozu raka i tražio je mogućnosti liječenja kako u bivšoj SFRJ, tako iu inozemstvu.
Tijekom tog razdoblja moja ga je majka pratila na liječničke preglede, što je rezultiralo time da je moj primarni odgoj povjeren baki i djedu. Kako je postajalo sve jasnije da se stanje moga oca pogoršava, u našu je kuću stigla neočekivana posjetiteljica sa svojom djecom. Prenijela je mom ocu postojanje kćeri za koju on nije znao, ističući svoje uvjerenje da je treba upoznati dok još ima priliku. Nakon ovog otkrića, ona je otišla. I on i moja majka bili su zatečeni tim otkrićem. Kad sam imao četiri godine, moj otac je preminuo, noseći ovu tajnu sa sobom. Moja majka je ćutala o tome sve do mog punoletstva – ovaj filmski narativ detaljno je u razgovoru koji je za „Blic“ vodio Eldar Nurković, ugledni bosanskohercegovački fotograf. Mlada Milena pojavila se kao prikrivena manifestacija ljubavi koju je društvo smatralo zabranjenom.
Tek kad je navršila 18 godina, moja je majka otkrila da postoji polusestra, sugerirajući da je mogu potražiti ako to želim. Saznao sam da moja mlađa sestra nije samo rezultat kratke veze, već prije rezultat istinske romantične veze. Moj otac je prije bio angažiran u dugoročnom partnerstvu; međutim, neodobravanje djevojčinih roditelja, koje proizlazi iz njihove različite nacionalnosti, zakompliciralo je njihovu zajednicu. Ta se ljubav prema društvenim standardima smatrala zabranjenom i bilo joj je suđeno da posustane od samog početka. Nakon raskida te veze, moj otac je kasnije upoznao moju majku, što je u konačnici dovelo do mog rođenja, navodi Eldar. Frustriran zbog godina postojanja njegove sestre koje mu se taje, mladić kreće na put kako bi je pronašao. Pozdrav, ja sam Eldar Nurković i živim u Sarajevu.
Postoji mogućnost da sam ti brat. Moj cilj je bio locirati je, ali sam se suočio s ograničenjima zbog ograničenih informacija dostupnih za ovu potragu. Jedini podaci koje sam posjedovao bili su ime i prezime očevog bivšeg partnera. U razgovoru s osobama koje su ga poznavale pokazalo se da je ona srpskog podrijetla i da živi u Mostaru. Po dolasku na navedenu adresu saznao sam da se ona zbog rata preselila u Srbiju, a možda i šire. Stoga sam smatrao potrebnim ponovno pokrenuti svoju potragu ispočetka.
Tijekom godina razmišljao sam o žudnji da je pronađem, da se družim s njom i da se suočim s dubokom prazninom u svom životu koji je definiran bezbrojnim gubicima. Moja sestra je ostala nesvjesna mog postojanja. U potrazi za informacijama, pomno sam pregledavao telefonske imenike i došao do brojnih kontakata. Preko raznih osoba nastojao sam otkriti detalje o njoj. Na kraju sam saznao da se zove Milena. Razmišljao sam o mogućnosti da se udala i promijenila prezime, što bi dodatno zakompliciralo moju potragu. Posljedično, počeo sam osjećati duboki osjećaj očaja. Ipak, pojava društvenih mreža sve je preokrenula – naizgled nepremostiv put ove potrage dijeli Nurković za “Blic”.
Moja potraga je naišla na prepreku. Tri sam je godine pokušavao pronaći na Facebooku, no moji su pokušaji bili uzaludni. Tijekom treće godine ove potrage otkrio sam nekoliko jedinki s istim imenom. Svakom od njih sam se obratio sa prilično neobičnom porukom: “Zdravo, ja sam Eldar Nurković, nastanjen u Sarajevu, a moguće je da sam vaš brat.” Na mjestu gdje je samo “promatran”, određeni pojedinci su ga smatrali ludim. U konačnici, poruku je primila osoba po imenu Milena Dobraš. “Jedna osoba je tvrdila da je to moj brat, majka. Dobila sam razne odgovore od djevojaka kojima sam se obratila, no ipak se izdvojio jedan konkretan odgovor koji je možda pripadao mojoj sestri.
Ona je znala samo ime i prezime mog oca. Prema njezinim riječima majka, njezin otac je umro u vrlo mladoj dobi, što je bila značajna informacija, nakon što je primila moju poruku, obratila se svojoj majci da je podijeli s tim, njezina je majka žurno otišla sama u kupaonicu, odbijajući otvoriti vrata dulje vrijeme zbog šoka situacije. Kada je na kraju otvorila vrata, izjavila je: “Uistinu, to je tvoj brat”, odgovorila je njezina sestra, ne vjerujući i začuđena što se takva tajna čuva 28 godina, unatoč njezinim brojnim tvrdnjama da želi svog brata. Zbog prikrivanja istine, Milena je odlučila da duži period ne komunicira sa svojom majkom, napominje Nurković. Gotovo trideset godina nakon što su ih razdvojila vrata, Eldar i Milena odlučili su se ponovno okupiti.
