Moj sin, koji ima svega 27 godina, potpuno me je iznenadio svojim životnim izborom. Zaljubio se u ženu koja je od njega starija čak 13 godina. Ta žena je prije bila udata i ima dijete iz tog braka. Nakon što su njih dvoje započeli vezu, ona se razvela od svog muža upravo zbog mog sina. Sve to mi je teško palo jer nisam mogla razumjeti kako može da se veže za osobu koja bi mu, po godinama, mogla biti majka. Pokušavala sam da razgovaram s njom, molila je da ga ostavi, pa čak i prijetila, nadajući se da će shvatiti koliko je njihova veza pogrešna. Ali, umjesto da se udalji, ona je još više vezala mog sina za sebe. Oboje su se preselili u njen grad, jer ona tamo ima svoj stan i sada zajedno žive.
- Duboko u sebi sam mislila da je ovo samo prolazna faza, da će je on s vremenom ostaviti i da će shvatiti koliko je sve to bilo nepromišljeno. Međutim, prije nekoliko dana sam saznala nešto što me potpuno slomilo. Ona je trudna, već nekoliko mjeseci nosi njegovo dijete i planira da mu rodi porodicu. Kada sam to čula, osjećala sam se kao da mi je neko izbio tlo pod nogama. Moj muž je ozbiljno bolestan i veoma pati za našim sinom, koji nam je oduvijek bio najveća radost. Ipak, iako sam željela da budem uz svog sina u svim važnim trenucima njegovog života, sada ne mogu da se pomirim sa njegovim izborom.
Ta žena mi nikada nije bila draga. Smatram da ga je iskoristila, jer nije teško zaljubiti se u mladog, zgodnog i privlačnog momka kao što je moj sin. Ona je već prošla kroz brak, ima dijete, i sada je pronašla nekoga ko će joj pružiti novi početak. Za mene, to nije ljubav, nego sebično vezivanje za nekoga ko je u najboljim godinama svog života. Sada, kada će imati dijete zajedno, svjesna sam da on nikada neće moći da se potpuno oslobodi te veze. Dijete će ih zauvijek povezivati i to je činjenica koju ne mogu da promijenim, koliko god se trudila.
Razočarana sam i osjećam tugu koja ne prolazi. Moj sin je bio moje najveće blago, a sada imam osjećaj kao da sam ga izgubila. Svaki put kad pomislim na tu ženu, osjetim ljutnju i nemoć. Kako ću sada moći da je gledam u oči? Ona je samo osam godina mlađa od mene i to me dodatno boli. Mislila sam da ću imati mladu, lijepu snahu s kojom ću graditi odnos, a sada je sve potpuno drugačije. Taj san se srušio i ostala je gorčina.
U sebi vodim borbu da pronađem način da prihvatim situaciju, ali ne ide mi. Stalno razmišljam o tome kako je mogla da mu bude vodič, prijatelj, čak i majčinska figura, ali ne i životna saputnica. Njihova razlika u godinama me proganja i ne mogu da shvatim kako moj sin ne vidi koliko je to pogrešno. Plašim se da će jednog dana shvatiti koliko je pogriješio, ali tada će već biti kasno jer će ih povezivati dijete.
Ponekad mi kroz glavu prođe misao da sam možda previše stroga i da bih trebala pokušati da razumijem njegovu stranu priče. Ali svaki put kad se sjetim koliko nas je sve ovo povrijedilo, posebno mog bolesnog muža, srce mi se stegne. Nisam sigurna kako da pronađem mir i da se nosim sa tim da će ta žena zauvijek biti dio naše porodice.
Moj sin zaslužuje sve najbolje u životu, ali sam uvjerena da je mogao da pronađe osobu koja bi mu bila ravna po godinama, energiji i životnim planovima. Ovdje to nije slučaj i zbog toga se osjećam kao da je sve gotovo. Ne vidim način da se ova situacija promijeni i teško mi je da to prihvatim.
