U Mostaru tog vremena, ljubav između srpskog pesnika i mlade Anke nailazila je na otpor stanovnika, što je na kraju dovelo do tragičnog obrta. Pesnik, ne mogavši da se oženi Ankom, suočio se sa surovim posledicama koje je nosio život u Mostarcima.
- Nevjerojatno pripovijedanje ovog poznatog pjesnika prekrasno je prikazano njihovim zadivljujućim izvedbama, prikazujući duboki utjecaj koji je njihova emotivna i gorljiva poezija imala na srpsku književnost. Na Šantićevu ostavštinu uvelike je utjecalo mnoštvo intenzivnih ljubavnih veza koje je doživio tijekom života. Dok su Emin i Zorka zauzimali značajne pozicije u njegovom srcu, Anka je bila ta koja je istinski zarobila njegove naklonosti, stvarajući čežnju koja se nikada nije mogla ispuniti.
Ljubav glasovitog pjesnika Alekse Šantića i Anke Tomlinović, kako je zabilježio Jovan Dučić, bila je duboka i intenzivna. No, sudbina im nije dopustila da zajedno provedu život do duboke starosti. Život Anke Tomlinović, najveće ljubavi Alekse Šantića, zadivljujuća je priča koja nadilazi svaki filmski zaplet. Ne samo da je zbog ljubavi promijenila ime i vjeru, već je i tragično završila. Početkom 20. stoljeća obitelj Tomlinović, među kojima je bio i Stjepan Tomlinović, vlasnik fotografskog ateljea, s rođacima seli u Mostar. U to je vrijeme Aleksa Šantić zarobljen Ankom, kćeri Tomlinovića. Promatrao ju je s velikim entuzijazmom, nestrpljivo iščekujući trenutke kada će im se putevi ukrstiti, a priča se da je Anka svoje odlaske iz kuće namjerno tempirala uz Šantićevo prisustvo, dok je on u dućanu strpljivo čekao da se pojavi.
- Danas se obilježava Aleksa Šantić, poznati pjesnik. Anka, gorljiva čitateljica listova “Neven” i “Golub”, bila je očarana Šantićevim samozvanim pjesničkim umijećem. To i ne čudi, jer je pjesnik svoju naklonost prema njoj izrazio istančanim stihovima, ovjekovječivši njihov susret u zanosnoj pjesmi Ako hohoć. Ne bježi od prozora u zoru ako želiš čuti moje melodije, jer žudim vidjeti tvoje lice. Gledaj, voljeni raja, dok ti ja, živahna plesačica, pjevam serenadu melodičnom odom blistavoj toplini koja nas obavija. Ako poželiš moju skladnu interpretaciju mirne noći, najdraža moja, čuvaj svoje raskošne vlasove – mirisnu i baršunastu svilu! Ako žudiš da ti moj milozvučni glas pjeva mirisom kerubinskog djeteta, otvori milostivo svoja čista prsa da udahneš čudesnu aromu cvjetova.
Ako poželite poslušati moju skladnu kreaciju, koja priča priču o rođenju neizmjerne radosti, ponizno vas molim da prijeđete mojim prsima da poljubim vaše rumene usne! Nakon što je primila pjesmu od Šantića, Anka ju je šutke vratila i oprostila se od pjesnika, namjerno ga ignorirajući. Ipak, u iznenadnoj promjeni mišljenja, brzo je promijenila svoje postupke i progovorila s osmijehom: Ako tako želiš, više sam nego voljna ispuniti tvoju želju. Požurili su naprijed spretnim i brzim pokretima.
Odluka Alekse Šantića da se ne oženi Ankom Tomlinović ostaje enigma, čak i pored portretiranja Snežane Bogdanović kao Anke Tomlinović i Branislava Lečića kao Alekse Šantića u seriji “Aleksa Šantić”. Početkom 1900-ih Mostar je bio dom različitih nacionalnosti koje su koegzistirale, iako s rezervom prema mješovitim brakovima. Ovo negodovanje stvorilo je naizgled nepremostive prepreke za ljubav između Srbina Alekse Šantića i Hrvatice Anke Tomlinović. Prema izvješćima, Mara Šantić, pjesnikova majka, navodno je odbila Anku kao potencijalnu snahu, unatoč Ankinoj spremnosti da prijeđe na pravoslavlje radi Alekse. Postoji dokumentacija o događaju kada je Aleksina majka odvela sina do ikone Svetog Nikole i izgovorila ove riječi: Ako on odluči da otprati Anku do njenog doma, nesretna sudbina čeka i majku i par.
Njihovo vjenčanje pratit će isključivo sumorna prisutnost crnog vela. Šantić je prenio Anki da je njihova zajednica neostvariva, zbog čega je teška srca čeznuo za njom. Nasuprot tome, Anka se godinu dana kasnije udala i preselila u Zagreb. Povijesni zapisi govore da je na dan Ankine udaje povorka prolazila pored Šantićeve kuće u Brankovcu. Dok je sjedio kraj prozora, suze su mu tekle niz lice, dirljiv prikaz njegove tuge.
- Aleka Šantić zatekao se kako gaji intenzivne emocije prema Zorki, ženi za koju se vjerovalo da je neusporediva s njegovom prvom ljubavi, Ankom Tomlinović. Unatoč protivljenju Zorkine obitelji, pjesnik je ostao odlučan da je oženi. Građani Mostara nagađaju da je obitelj odbila zbog uvjerenja da će “život sve srediti”. Šantićevi poznanici bilježe da njegova ljubav prema Zorki nije bila lišena privrženosti, ali joj je nedostajala čistoća, mir i jednostavnost kakvu je nekada doživljavao s Ankom. Tragično, 1924. godine obolio je od tuberkuloze i preminuo u gradu Mostaru.
