Prema riječima Milovana Glogovca, utjehu nalazi u tome što ga sin nikada nije iscrpljivao. To je izvor boli i tuge koji se ne može u potpunosti prevladati. Ipak, kada čuje kako se njegov sin Nebojša nikada nigdje nije obukao, to mu daje snagu da molitvom i vjerom podnosi svoju osobnu patnju, znajući da je i njegov sin živio po tim načelima. Molitva je krajnji lijek, utjeha i nada. Prije svega, to je uvjerenje da je Nebojša sada s Bogom, da živi u boljem svijetu od onog koji je napustio. Utjeha mu leži u tome što je ispunio svoju svrhu u ovom životu kako je jednom rekao u intervjuu. Divio sam se njegovim ulogama i pomno ga pratio, pozorno slušajući što o njemu govore njegovi kolege i stručnjaci. Nitko nikada nije rekao ništa negativno o njemu.
Čak i danas postoji neprestana dobronamjernost i divljenje njegovoj dobroti i raspoloženju. Prisutnost njezine preminule voljene osobe opipljiva joj je svaki dan. Čak i kada ona nije tu da zapali svijeću, zapali lampu ili ostavi cvijet, drugi jesu. Ovo nije prolazan trenutak; opstaje kao odnos prema njemu i njegovom životu na zemlji, smatra otac glumca. Odgojen je u crkvi i prve je korake napravio u oltaru. Crkveni zbor još pamti dječaka kovrčave kose koji ih je vodio na galeriju. Vjera ga je oblikovala i često je o njoj govorio. Sve vrijednosti, i dobre i loše, prenose se iz obiteljskog doma. Obitelj je poslužila kao temelj svega što će Nebojša dalje graditi.
Milovan Glogovac svjedoči da je Nebojša svojim sinovima usadio sve prave vrijednosti i da su tim vrijednostima i tradiciji ostali vjerni i nakon preseljenja iz Herceg Novog u Opovo. Istina je da je na Nebojšu nedvojbeno utjecao kamen, vjerujem da je njegova vjera odigrala još veću ulogu. To je bila vjera koju smo donijeli sa sobom iz domovine, i to u vrijeme kada je Crkva bila suočena s mnogim poteškoćama i izazovima. U našem domu u Pančevu često smo bili domaćini okupljanjima inteligentnih i vjernih ljudi koji su nam svojim primjerom pokazivali koliko je važno ostati čvrst u svojim uvjerenjima.
Učili su nas da budemo hrabri, da prevladamo svoje strahove i da ostanemo svjesni svoje vjere. Prema riječima svećenika, na Nebojšinom nadgrobnom spomeniku nalazi se križ, ali to nije tipičan srpski pravoslavni križ. Unatoč odgoju u svećeničkoj obitelji, njegov sprovod nije bio po pravoslavnim običajima. Tome je pridonijelo uređenje Aleje zaslužnih građana na kojoj nisu dopušteni križevi.
