Skladatelj i producent Aleksandar Milić Mili u sretnom je braku sa svojom ljupkom suprugom Ninom s kojom dijeli sina i kćer. Rado se prisjeća susreta s njima na posebno romantičan način.
U tom razdoblju moje boravište nalazilo se u Užičkoj, ogromnom imanju od 3000 četvornih metara na kojemu je nekada boravio kineski veleposlanik. Unutar ovog imanja izgradio sam vlastiti studio i dnevni boravak, s osobnim spavaćim dijelom koji se prostire na 250 četvornih metara, s kaminom visokim šest metara. Dodatno, imao sam na raspolaganju privatni park i sigurnosni detalj. Nekoliko francuskih novinara izrazilo je svoju šokiranost raskošnošću mog smještaja, pitajući se kako je moguće da netko u Srbiji održava tako raskošan život samo glazbom. Kao rezultat financijske pomoći prijatelja, mogao sam živjeti u ovoj vili. Tijekom tog vremena dane sam provodio s grupom od 10-12 djevojaka koje su me često posjećivale, slušajući glazbu, gledajući filmove i igrajući igrice.
Mili kaže da je rijetko izlazila izvan granica svoje vile, pa čak i trenutno samo putuje u grad samo tri ili četiri puta godišnje. “Moj afinitet je prema praznim prostorima koje zauzimam i ne volim narušavati taj ambijent”, potvrđuje ona.
Djevojke su očito često razgovarale o Mili s prijateljicom Ninom, koja je studirala u inozemstvu u Italiji. U međuvremenu, Mili se morao preseliti i završio u maloj garsonijeri od 15 kvadrata na Dorćolu. – Slikali su me kao cara kako živim u raskošnoj vili na Dedinju, ali kada smo se konačno sreli, ja sam stanovao u oronulom ateljeu – prisjeća se Mili. Ipak, kad je vidio Ninu i njezinog suputnika, Mili tvrdi da sam odmah znao da je to ona.
Čim sam je ugledao, osjetio sam nepokolebljivo uvjerenje da je ona trebala biti moja supruga. Nažalost, sutradan je trebala krenuti u Italiju kako bi nastavila studije. Povjerio sam se svojim suputnicima, izjavivši da to moram saznati čim je sletjela. Prošlo je gotovo pola godine dok se nismo ponovno sreli na Silvestrovo 2003. Pozvao sam je da mi se sutradan pridruži na večeri, a nakon toga smo svratili u kafić u koji sam često dolazio. Tamo sam skupio hrabrosti pitati je viđa li se s nekim, na što mi je priznala da viđa. Bez odlaganja sam joj objasnio svoj plan: sljedećeg će jutra nazvati svog dečka i objasniti mu da je među njima gotovo. Tada bismo se sastajali u podne i od tog trenutka više se nikada ne bismo razdvajali.
