– Mnogi roditelji u današnje vrijeme kada trebaju da dobiju dijete, često imaju dilemu koje ime dati svome djetetu. Nekada se roditelji znaju i posvađati oko samog izbora imena, a mi danas govorimo o nekim popularnim srpskim dječijim imenima, a za koje se uopšte ne zna da nisu uopšte srspkog porijekla.
Proces odabira imena za bebu je i ugodan i posljedičan. Roditelji prepoznaju značaj ovog pothvata jer su svjesni da će odabrano ime pratiti njihovo dijete cijeli život i služiti kao jedinstvena identifikacijska oznaka.
Trendovi u davanju imena stalno se razvijaju, a trenutno najpopularnija kratka i jedinstvena imena za djevojčice prate nekonvencionalna značenja.
Dok postoje roditelji koji još uvijek preferiraju bezvremenska i konvencionalna imena koja su izdržala test vremena, u Srbiji je sve češće da se djeci daju imena arapskih korijena. Postoji uobičajena zabluda među Srbima da ova imena imaju drevne kršćanske korijene, zbog čega ih daju djevojkama. Međutim, istina je da ta imena zapravo imaju arapsko podrijetlo. Danas se muslimanskoj djeci daju imena arapskog porijekla.
U nastavku otkrivamo značenja iza tri imena koja se najčešće daju djevojkama u Srbiji, pokazujući njihovu urođenu ljepotu.
- Nadimak Sara potječe od izraza “sarai”, označavajući ženu cijenjenog statusa, princezu ili vladaricu. Na arapskom, Sara ima divnu konotaciju da je donositeljica radosti i bujnosti onima koji je gledaju. Ovo je ime steklo popularnost među pojedincima i kršćanske i muslimanske vjere. Značajno je da je Sara u posljednje vrijeme postala poznata, osiguravši si mjesto među 10 najomiljenijih imena za djevojčice u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji.
Ema, ime višestrukog podrijetla i značenja, izvedeno je iz raznih dužih imena. U Srbiji je to skraćeni oblik od Emilio, dok kod muslimana odgovara Emin ili Emir. Njegovi korijeni mogu se pronaći u njemačkoj riječi “ermen”, koja označava cjelovitost i univerzalnost. Bez sumnje, Ema je uistinu lijepo ime za dijete.
Nadimak Hana, porijeklom iz arapskog, nosi značenje pronicljive, obrazovane i inteligentne osobe. Alternativno, postoji priča koja sugerira da ime potječe od biljke “kane” (hannan), koja simbolizira eleganciju. Ovo ime je prisutno u više jezika, a Hana, Hanna i Hannah su najraširenije varijacije u Europi.
Tijekom prve polovice 20. stoljeća ime Hannah steklo je umjerenu popularnost u Češkoj i raznim zemljama diljem sjeverne i središnje Europe, a Njemačka je bila posebno poznata.
BONUS VIJEST:
Kršćanstvo danas karakterizira prisutnost kumstva, sastavne komponente bez koje su nezamisliva vjenčanja, krštenja i slavlja krštenja. Začudo, ova tradicija svoje podrijetlo vuče iz drevnih poganskih običaja.
Naslov “kum” poznat je svakom slavenskom pojedincu. Povijesni zapisi govore o njegovom postojanju krajem 9. stoljeća, kada je Petar Gojniković primio kršćanstvo. U početku je kumstvo služilo kao veza između obitelji i njihovih predaka. S vremenom je crkva uključila i modificirala ovu tradiciju, pripisujući je činjenici da je čak i Isus Krist imao kuma – svetog Ivana Krstitelja. Tako, kad netko bude zamoljen za kuma, daruje se riječima “Kumujem ti s Bogom i svetim Ivanom”.
Trajne poslovice koje su opstale u našem društvu naglašavaju značaj kumstva: “Kum, pa Bog” uobičajen je osjećaj u nekim područjima, dok drugi imaju uravnoteženiji pristup s “Bog na nebu, kum na zemlji”. Uz dašak humora, tu je i izreka da “najbolji čovjek nije dugme”.
- U prošlosti je jedan kum nadgledao poslove cijele obitelji. Međutim, u današnje vrijeme svaka obitelj sada ima svog određenog kuma. Ova osoba služi kao istaknuta figura tijekom vjenčanja, svjedočeći i pred Bogom i pred zajednicom. Osim toga, kum preuzima odgovornosti poput krštenja djece i vjenčanja. Ova sveta veza između kuma i obitelji ostaje neprekinuta sve do kumove smrti, kada se očekuje da će njegov sin naslijediti ovu cijenjenu ulogu.
Prema predaji, odbijanje uloge kuma smatra se teškim prijestupom. Vjeruje se da taj čin donosi veliku nesreću obitelji, a za one koji odbiju biti kumovi kažu da su prokleti neplodnošću i da nikada neće moći imati vlastitu djecu.
Prema tradiciji, kum ima najvažniju poziciju u obitelji, nadilazeći čak i braću i sestre i bliske prijatelje. Od njega se traži vodstvo u pitanjima od velike važnosti i osobnim dilemama, a povjerava mu se odgovornost da čuva kućanstvo zajedno s cijelom obitelji u vrijeme odsutnosti ili sukoba. Vjerovanje je toliko jako da su brakovi zabranjeni unutar kumove obitelji, jer se vjeruje da je njihova postojeća veza neraskidivija od krvne veze. Nadalje, svaki član kumove obitelji preuzima ulogu kuma se.
U ulozi duhovnog oca, kum preuzima odgovornost za vođenje svog kumčeta na njihovom duhovnom putu. Kršteni kumovi služe kao duhovni skrbnici, pazeći da djeca koju su pratili u sakramentu krštenja budu odgajana u skladu s kršćanskom vjerom. Sveta tradicija kumstva prenosi se s koljena na koljeno, a prekidi su rijetke pojave koje nastaju tek kad nema muških nasljednika ili ih okolnosti odvedu u daleke krajeve kugle zemaljske.
Ideja o rijetkim interakcijama s kumovima vjerojatno potječe iz povijesnih slučajeva raskida zbog sporova i nesuglasica. Ovo uvjerenje služi kao preventivna mjera za izbjegavanje sukoba. Isto tako, starije osobe upozoravaju da za kuma ne biraju susjeda s kojim postoji tendencija svađe oko stvari kao što su imovina ili trivijalni problemi.
