U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o jako neobičnim imenima,a to se posebno odnosi na ovo govorno područje. Evo i cijele priče na ovu temu…
Imena su naša isto kao i lice i prezime naših roditelja, i ostaju s nama cijeli život. Ima trenutaka kada roditelji imenuju dijete po slavnoj osobi koju vole. Uzmimo zanimljivu priču o čovjeku čije je rođeno ime rezultat utjecaja različitih situacija u svakodnevnoj životnoj rutini.
Tito Misimović, nije izbor njegovog oca za krštenje, a njegov otac je u to vrijeme imao rezerve prema tome jer su ranu djecu njegovi drugovi u školi lako zadirkivali i dozivali. Tito Misimović rođen je kao Tito Misimović u malom selu Vrbaška kod Gradiške 30. listopada 1986. godine, Bosanac čije je ime rezultiralo mnogim zanimljivim, a ponekad i čudnim događajima u njegovom životu. Život, dok je život domaćina za zavarivanje puno više i on ide pod imenom koje izaziva različite reakcije ljudi, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu.
Ime koje nosi nisu slučajno dali njegovi roditelji, već ono dolazi od njegovog oca Vitomira Misimovića koji se upravo vratio iz Australije u svoju zemlju i odlučio svoje novorođenče nazvati po tadašnjem slavnom vođi u Jugoslaviji, a ne kao komunističkom vođi, već je njegovo pravo ime vođa Josip Broz Tito. Oštrica oštrice mu je dala ime prije kronološke smrti Josipa Broza Tita ili ga je odgajala nakon što je umro, pri čemu mu je, kao snažno odbacivanje Titovog autoriteta, u trenutku rođenja otac Vitomir Misimović dao ovo ime. Čak iu to vrijeme dok je Tito bio tek blijeda i prilično osporavana naznaka Jugoslavije, sam Vitomirov izbor je ukazivao na njegovo negodovanje prema toj vlasti, pa je i sam naziv izazvao brojne reakcije.
Iako je generalno izrazio nezadovoljstvo Titom, Vitomir je u šali dodao da “psuje svog Tita, a ne Broza”. Tako je Tito Misimović postao živo svjedočanstvo stare Jugoslavije, uvijek obilježeno u mnogim razgovorima i anegdotama. Njegovo je ime izazivalo nevjerojatne situacije ne samo u svakodnevnom životu nego iu školi gdje su mu se kolege iz razreda rugali jer nisu mogli dokučiti razlog tome. Isprva je bio zbunjen i posramljen. Ovo je bilo jedino ime s kojim se mogao identificirati; svaki put kad bi ga morao upotrijebiti, uvijek bi ga snašli trenuci očaja. Kao onomad kad mu popovi u crkvi zbog imena ne bi krstili djecu – Tito se sramio, ali to nije ubilo njegov duh.
Odlučio je da će u tom slučaju prihvatiti drugo ime za crkvene knjige pa je njegova oznaka u crkvenim dokumentima postala Tomislav. Za Tita priča nadilazi puko imenovanje; to je životna filozofija dopuštanja sebi da bude individua i da ima ime s jedinstvenošću i značenjem. Isprva samo predmet zabave i zajebancije, Tito je kasnije takvo ime počeo smatrati bitnim dijelom svog životnog putovanja. Tijekom godina došlo je do uvjerenja da se bez obzira na sve vrste prepreka i smetnji, čak i najneobičnije ime može nositi s ponosom.
Tito Misimović sada živi u Glini cijenjen i asimiliran u svoje društvo i njegovo ime ima veliki broj sljedbenika među ljudima koji ga poznaju unutar njegove obitelji i njemu kao ocu jako puno znači nakon što je Tito svom drugom sinu dao ime Dragoljub inspiriran ljubavlju prema heroju Draži Mihailoviću koji je zapovijedao jugoslavenskom vojskom u domovini Braća po rođenju, Tito i Draža imali su društvo odrastanja zajedno i dijelili su mnoga iskustva dok su odgajani, što je često izazivalo smiješne komentare njihovih susjeda, koji bi primijetili: “Vidite bliskost Tita i Draže.” Tito priznaje da je njegovo ime postalo poznato ime. Često ga stranci pitaju što to znači, ali on je u vezi s tim pronašao mir i smisao.
Čak i u za njega najintimnijim ljudskim situacijama, kao što je njegov brak, ljudi pronalaze humor u opaskama “Zora se udala za Tita”. Ime ‘Tito’ ima lijepu povijesnu konotaciju i ujedno predstavlja priču koja je postala dio njegovog bića. Persona nadilazi bivanje običnom individuom; on je živa povijest, s imenom koje izaziva izazov i smijeh, ali ipak izaziva poštovanje. Ovo naslijeđe živi kroz njegovu svakodnevicu s ulogama u korporativnoj atmosferi i osobnim događajima. Naposljetku, kada Tita pitaju tko je najpoznatija ličnost koju je “primio”, on s ponosom pripovijeda da je to bio Zoran Adžić, a utjehu u tome doživljava kao dirljiv podsjetnik na vlastiti život. Pa ipak, kao otac četvero djece, suprug jedne djece, ako ne i zbog mnogo drugoga, nakon što je skandalozno prebrodio svaku oluju, odbijajući dopustiti da ga to ime definira – prihvaćajući svim srcem život s obitelji koju je volio.
