Ovaj Bosanac zbog svog imena hit na Balkanu: Pop nije hteo da mu krsti decu kad je čuo kako se zove, policija mu prašta prekršaje, tek da vidite imena braće

U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljivu priču iz Bosne o čovjeku po imenu Tito.Naime jedan od najvećih problema sa kojim se susreo zbog svog imena je kada mu pop nije želio krstiti djecu zbog njegovog imena.

Tito Misimović, rođen 30. oktobra 1986. godine u malom selu Vrbaška kod Gradiške, Bosna, nosi ime koje mu je donelo mnoge situacije koje su oblikovale njegov život. Odrastao je u obitelji koja nije bila bogata, ali bogata iskustvom i pričama. Iako je po struci varioc, njegovo ime je ono što ga je najviše definisalo kroz godine. Ime koje nosi nije bilo slučajan izbor njegovih roditelja, već je bilo povezano sa njegovim ocem, Vitomirom Misimovićem, povratnikom iz Australije. Iako Vitomir nije bio veliki obožavalac komunističke ideologije, odlučio je svom sinu dati ime jednog od najpoznatijih lidera bivše Jugoslavije – Josipa Broza Tita.

• Priča o Titu, kojeg su vršnjaci zadirkivali u školi, počinje u periodu kada je Josip Broz Tito preminuo. Otac je u svom određenom revoltu prema Titovoj eri, uprkos tome što nije bio obožavalac te vlasti, odlučio svom sinu dati ovo ime. Iako je Tito bio kontroverzan lik i simbol tadašnje Jugoslavije, Vitomir je ovo učinio kao izraz svoje suprotnosti prema toj vlasti. Ime je ubrzo postalo predmet mnogih razgovora, šala i anegdota. Tito je, kao dete, u školi bio redovno zadirkivan zbog svog imena. Njegovi vršnjaci nisu razumeli zašto je dobio takvo ime, pa je često bio predmet zadirkivanja i neugodnih situacija. To mu nije bilo lako, ali kako je rastao, Tito je naučio da nosi svoje ime sa ponosom. Iako je imao mnoge izazove u životu zbog svog imena, nije dopustio da ga to obezhrabri.

Jedan od ključnih trenutaka bio je kada je Tito želeo da krsti svoju decu, ali je naišao na problem u crkvi. Naime, sveštenici su odbili da krste njegovu decu zbog njegovog imena. To mu je bio veliki udarac, ali Tito je odlučio da se bori. U saradnji sa kumom, rešio je da koristi drugo ime za crkvene knjige, i tako je njegovo ime u crkvenim evidencijama postalo Tomislav.

Tito nije samo bio poznat po svom neobičnom imenu, već je to ime postalo simbol njegove životne filozofije – da je u redu biti različit i nositi ime koje ima svoju posebnost i težinu. Kroz godine, on je naučio da se nosi sa svim komentarima i šalama koje je izazivalo njegovo ime, i postao je simbol toga da se može ponosno nositi i sa najneobičnijim imenom. Danas, Tito živi u Glini i poštovan je u svojoj zajednici. Iako je prošao kroz mnoge neprijatne situacije zbog svog imena, sada je potpuno prihvaćen i ima ugled među ljudima.

• Takođe, interesantno je da je Vitomir, Tito je otac, nakon što je sina nazvao Tito, odlučio svom drugom sinu dati ime Dragoljub, inspirisano svojim divljenjem prema Draži Mihailoviću, lideru Jugoslovenske vojske u otadžbini. Tito i njegov brat Dragoljub odrasli su zajedno, a komšije su ih često zadirkivale govoreći: “Vidi kako se vole Tito i Draža.” Za njih, to ime postalo je uobičajeno, a kroz godine su postali legendarna braća u svom kraju. Tito je danas svestan da je njegovo ime postalo legendarno, i dok mu nepoznati ljudi često postavljaju pitanja o svom imenu, on se tome smeška i sa ponosom se seća svega kroz šta je prošao.

U privatnom životu, često se šale na račun njegovog imena. Kada je oženio Zoru, ljudi su se zabavljali govoreći: “Udala se Zora za Titu.” Tito, međutim, nije dozvolio da ga njegovo ime definiše. On je i dalje živeo punim srcem, sa porodicom koju voli. Kada ga pitaju za najvišeg zvaničnika kojeg je “primio”, Tito se seća i spominje Zorana Adžića, smatrajući to simboličnim podsećanjem na sve kroz šta je prošao. Za njega, ime je postalo deo njegove identifikacije i nečega što je duboko ukorenjeno u njegovoj životnoj priči.

Tito Misimović nije samo običan čovek. On je simbol prošlih vremena, sa imenom koje nosi izazove, smeh, ali i poštovanje prema istoriji. S njim, sve to postaje deo svakodnevnog života – bilo u razgovoru, na poslu ili u privatnim trenucima. Tito je neko ko je naučio da ponosno nosi svoje ime, uprkos svim izazovima koji su ga prate. Sa svim što je prošao, on i dalje ostaje osoba koja sa ponosom nosi ime koje mu je dalo mnogo situacija, ali i mnogo živahnih priča.