– Za vladavine Josipa Broza Tita, jako dobro se znalo, da se nije smjelo šaliti na njegov račun. Jednostavno, komunizam je bio takav, da je strogoća bila na prvom mjestu, ali se u narodu ipak ponekad provlačili vicevi na račun vlasti, a evo kako su završavali oni koji su se tako šalili.
Goli otok, glasovita kaznionica za političke zatvorenike u vrijeme SFRJ, predmet je mnogih rasprava, ali ostaje obavijen velom tajne. Razlozi zatočenja pojedinaca na ovom naizgled napuštenom otoku bili su različiti, od pukog izgovaranja šale ili pjevanja pjesme do boravka na nesretnom mjestu u neprikladnom trenutku.
Mlada novinarka Žena Lebl proživjela je nevjerojatne dvije i pol godine robije na Golom otoku, sa samo 22 godine, kao posljedicu angažmana u poznatoj pjesmi “Druže Tito ljubičice bijela” opjevanoj o Josipu Brozu. Tijekom tog određenog razdoblja postojalo je ograničeno razumijevanje dotične osobe, žene porijeklom iz Beograda i židovskog podrijetla. No, strogi propisi zabranjivali su širenje informacija o njezinom boravku na Golom otoku. 2013. Politika, list u kojem je bila zaposlena prije uhićenja, objavio je članak o njoj. Uhićenje je uslijedilo nakon što je jedno jutro u redakciji podijelila vic o Josipu Brozu Titu, prenosi Politika.
Žena Lebl je u redakciji podijelila vic koji je čula od kolegice. U šali se govorilo o tome da je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju cvijeća uzgojivši ljubičicu od 100 kilograma, što je bio znak za pjesmu “Druže Tito, ljubičice bijele, voli te sva mladost”. Međutim, nakon što je podijelila ovaj vic, Ženu Lebl fizički su napale dvije osobe koje su je optužile da je govorila protiv Tita i da nije navela izvor kontroverzne šale. Najprije je prevezena u zatvor UDB-e Glavnjača, potom prebačena u logor Ramski rit, a zatim Zabel i Grgur na Goli otok.
Tijekom svog vremena koje je provela u ovih pet zatvora, u rasponu od travnja 1949. do listopada 1951., suočavala se s neprestanim pritiskom da odbaci svoja uvjerenja i prizna svoje navodno nedjelo. Zbog toga je u konačnici izbačena iz “Udruge novinara”. Po izlasku, njezin brat Saša, ugledavši ju je, primijetio je da podsjeća na one koji su preživjeli Auschwitz. U Beogradu je bio izražen nedostatak empatije prema povratnici s Golog otoka, osim u krugu njezine uže obitelji. Emigracija u Izrael postala je jedini način bijega. Usprkos brojnim preprekama, uspjela je dobiti putovnicu i na kraju se preko Italije probila do Haife.
Prilikom slučajnog susreta u Jeruzalemu u proljeće 1986., njezini su se putevi ukrstili s Danilom Kišom. Njihov razgovor dobio je neočekivani smjer kada im se pridružila Eva Nahir Panić, bivša zatočenica Golog otoka. Dok je Eva prepričavala svoja potresna iskustva na Golom otoku, Kiš je ostao zatečen šokantnom istinom. Tek tada je otkrio Ženinu vlastitu povijest s tim strašnim mjestom. Pisac prije ovog susreta nije imao nikakvih saznanja o Ženijevom boravku u ženskom logoru u Golom, a smatrao je da bi to moglo biti dragocjeno dokumentarističko filmsko svjedočanstvo.
Serija “Goli život” redatelja Aleksandra Mandića, emitirana u četiri epizode od 12. do 15. veljače 1990. godine, osvojila je publiku diljem Jugoslavije i razotkrila tu dosad nepoznatu činjenicu. Kiš, koji je nažalost preminuo prije nego što je serija ili ishod njegove sugestije došao na vidjelo, potaknuo je Ženu da sinopsis pretoči u knjigu. Publikacija pod nazivom “Ljubičica bela” postigla je status bestselera u Izraelu, dok su u Srbiji te iste 1990. godine objavljeni rezultati njezina istraživanja.
Politika objavljuje da ona na svojim stranicama prepričava stravične muke koje je proživjela u logoru, rasvjetljavajući činjenicu da mnogi nisu bili svjesni prisutnosti žena na takvim mjestima. Jedan od citata iz njezine knjige koji dovoljno govori o mukama, mukama i degradaciji koju je proživjela Žena Lebl, rođena 1927. u Aleksincu, a od 1933. s obitelji živi u Beogradu, glasi: „Samo oni koji žude za vodom istinski razumiju njezinu vrijednost. .. Unatoč tome što smo bili okruženi prostranstvom mora, naša nas je neutaživa žeđ dovela do ruba ludila.” Žena Lebl posvetila se istraživanju do posljednjeg daha.
