Naš poznati glumac Nebojiša Glogovac izgubio je život od jedne od najčešće bolesti današnjice,raka.Vijest o njegovoj smrti je potresla javnost,za kratko vrijeme izgubljen je jedan od voljenih glumaca.
U decembru 2017. godine, život jednog od najtalentovanijih glumaca sa ovih prostora, Nebojše Glogovca, naglo je dobio potpuno drugačiji tok. Imao je samo četrdeset osam godina kada je počeo osjećati prve znakove bolesti – uporan kašalj, umor koji nije prestajao i otežano disanje. Na početku se sve činilo bezazleno, kao posljedica iscrpljenosti od brojnih obaveza i snimanja. Ali vrlo brzo pokazalo se da je riječ o mnogo ozbiljnijem problemu.
- Ljekari su nakon niza pregleda postavili dijagnozu: karcinom pluća. Najteži dio vijesti bio je taj da je bolest već u trenutku otkrivanja bila u poodmakloj fazi. Radilo se o obliku koji se širi brzo, gdje se metastaze javljaju istovremeno s prvim simptomima. To je značilo da je borba pred njim već tada imala ograničenja.
Ipak, kao i uvijek, Glogovac je ostao miran, sabran i dostojanstven. U želji da pronađe makar tračak nade, odlučio je da se obrati klinici u Njemačkoj poznatoj po najsavremenijim dijagnostičkim metodama. Tamo je trebalo da provede nekoliko dana na analizama. Međutim, već trećeg dana stigao je konačan odgovor – izlječenje nije moguće. Umjesto da se upusti u iscrpljujuće terapije koje ne bi donijele rezultat, Nebojša je odlučio da se vrati kući. Njegova odluka bila je jasna: preostalo vrijeme želio je provesti sa onima koje najviše voli.
Po povratku u Beograd, okrenuo se porodici. Dani su bili posvećeni djeci – kćerki Sunčici i sinovima Milošu i Gavrilu. Pored njega je sve vrijeme bila supruga Milica, koja mu je bila oslonac i pružala mu podršku u najtežim trenucima. Njegov otac je kasnije govorio da je Nebojša i tada, kada je bio najviše iscrpljen, pokazivao svoju blagost i smisao za humor. Čak i kada je bolest napredovala, pronalazio je snagu da se našali, da olakša voljenima teret.
Planirana druga hemioterapija donijela je kratko olakšanje, a Milica je te večeri porodici prenijela da se Nebojša šalio i da se osjeća mirnije. Ali samo nekoliko sati kasnije, bolest je pokazala svoju snagu. U ranim jutarnjim časovima, za manje od mjesec dana od prve dijagnoze, Nebojša Glogovac je preminuo.
- Vest o njegovoj smrti u februaru 2018. godine potresla je region. Publika i kolege nisu mogli da povjeruju da je za tako kratko vrijeme izgubljen jedan od najvoljenijih glumaca svoje generacije. Njegov odlazak bio je podsjetnik koliko je život krhak i kako se sve može promijeniti u samo jednom danu.
Komemoracija je održana u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, gdje se okupilo na hiljade ljudi – kolega, prijatelja, poštovalaca i običnih građana. U prostoriji se osjećala tišina ispunjena tugom, ali i ponosom što je jedan takav čovjek obilježio pozorište i film. Dva dana kasnije, sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Ljudi su dolazili sa svih strana, noseći cvijeće i uspomene, želeći da mu odaju posljednji pozdrav.
Iako je otišao prerano, Glogovac je ostavio neizbrisiv trag. Njegove uloge u filmovima, serijama i predstavama nastavljaju da žive, podsjećajući na njegov talenat i posvećenost umjetnosti. Bio je glumac koji je znao da likovima udahne život, da publiku natjera na razmišljanje, da izazove emociju bez suvišnih riječi. Njegov glumački izraz bio je tih, ali snažan, duboko ukorijenjen u istinu.
- Za one koji su ga poznavali lično, Nebojša je bio mnogo više od velikog glumca. Bio je čovjek blagosti, prijatelj na koga se moglo osloniti, otac i suprug koji je najveću vrijednost nalazio u porodici. Njegov život pokazao je da se veličina ne mjeri samo umjetničkim djelima, nego i ljudskom toplinom koju ostavljaš iza sebe.
Njegova prerana smrt bila je bolan podsjetnik da briga o zdravlju ne smije biti potisnuta. Ipak, iznad svega, ostala je uspomena na čovjeka koji je, i u najtežem času, pokazao dostojanstvo, koji je birao ljubav i blizinu porodice umjesto iluzije liječenja.
Danas, godinama poslije, njegovo ime se izgovara s poštovanjem. Publika se sjeća njegovih uloga, kolege ga opisuju kao umjetnika rijetke iskrenosti, a porodica ga čuva u svakodnevnim pričama. Iako ga nema, ono što je stvorio ostalo je kao svjedočanstvo da pravi talenat i dobrota ne nestaju.
Nebojša Glogovac nije samo ostavio glumačko naslijeđe, već i primjer čovjeka koji je do posljednjeg daha ostao vjeran sebi, svojoj porodici i svojoj publici. U tome i leži razlog zašto će njegovo sjećanje trajati – kao priča o umjetniku, ali i o čovjeku čija je svjetlost nastavila da sija i poslije odlaska
