– Za danas jedna retro tema, koja će nam definitivno pokazati, kakve su djevojke bile u Jugoslaviji, a kakve su danas. Jednostavno, sve je kao nebo i zemlja, kompletno društvo, navike, kao i svi segmenti života….
U magazinu “Plavi vjesnik” koji emituje “Yugopapir” nekoliko djevojaka, među kojima ima i maloljetnica, otkrilo jesu li bile u intimnoj vezi ili je odgađaju. Kristina N., 17-godišnja studentica, Beograd, film – Zapravo, više nisam “djevica” na filmu. Dok smo moj mladić i ja šetali šumom, snimali smo jednu scenu. Sve je to vrlo romantično. Počeli smo se ljubiti, a onda je krenula kamera i sama akcija… Ovo je bilo u filmu, ali ja zapravo nikada nisam doživila fizičku ljubav. Još uvijek sam “djevica”. zašto ne? Još nisam pronašla muškarca s kojim želim spavati.
Možda je to zbog moje mladosti, možda je to zbog mojih prijatelja. Odnosno, spavala je s prijateljicom i njihova se veza raspala. Bila je na rubu živčanog sloma. Zlatka L., 16-godišnja učenica, Karlovac: – Osjećam se kao da sam psihički i fizički dovoljno zrela da spavam s muškarcima. Ne bojim se boli ni poroda. Da sam se zaljubila u mladića, razgovarala bih s mamom o tome. zašto ne? Rekla bih joj: “Upoznao sam nekoga koga volim. Vjerojatno ću odlučiti spavati s njim.” Siguran sam da bi moja mama razumjela… Zasad nemam “stalnog” dečka. Nedavno sam prekinula s bivšim.
Nikada nisam bila toliko zaljubljena – ili točnije, nikada mi se nijedan mladić nije toliko svidio da bih htjela spavati s njim. Ne vjerujem u “veliku ljubav” u romanima. Mislim da je ljubav igra, divna igra, ali za nju je potreban pravi partner. Uostalom, to je kao šah. Kad samo pomislim na ono što majke često govore: “Moraš se brinuti za svog muža…” Kakve gluposti! Uostalom, zašto se to ne bi dogodilo prve bračne noći? Ne mislim da je uopće otrcano! (Kristinina majka je bila prisutna. Njezin je komentar bio: “Bila bih vam zahvalna ako biste me pitali za savjet. Voljela bih vam pomoći…”) Sonja V., 17-godišnja studentica, Zagreb:
– Godinu i pol hodam s istim tipom. Vjerujem da je ovo prava ljubav. Sastajemo se barem jednom dnevno. Često razgovaramo o zajedničkom spavanju. U isto vrijeme, znala sam da već ima druge djevojke. Svaki put kad smo počeli tu temu, rekao mi je: “Ovo je tvoja samostalna odluka i ti snosiš najveću odgovornost…” Tako se bojim te odgovornosti! Naravno, sigurna sam da bi sada imala djecu, mama bi bila jednako dobra prema meni i voljela bi to, sigurna sam u to. Ali kakav bi bio moj život? Želila sam imati karijeru, želio sam biti netko ili nešto. Ali što bi se dogodilo da sada imam dijete? Ove godine idem na odmor s dečkom. Rekla sam majci: “Što nisam napravila ovdje, neću ni sada… Ali ako se dogodi – zapamti, moglo bi se dogoditi i ovdje.”
