Malo ljudi razmišlja o tome da se naša sudbina u velikoj mjeri oblikuje kroz naš karakter i način na koji reagujemo na životne situacije. Iako nam se često čini da vanjske okolnosti imaju glavnu riječ, upravo naše unutrašnje osobine djeluju kao vodiči koji određuju hoće li naš put biti lagan ili težak.
Ponekad je dovoljno samo da se zagledamo u vlastite reakcije tokom teških trenutaka da bismo naslutili kakva nas budućnost čeka.
- Jedna od najvažnijih lekcija jeste učenje kako da se opustimo i da ne dozvolimo da nas stres potpuno savlada. Oni koji ne znaju da pronađu unutrašnji mir i distancu od problema, često sebi kreiraju težu sudbinu. U trenucima kada se pritisak pojača, jasno se vidi prava priroda osobe: dok se jedni sabiru i traže rješenja, drugi posustaju, odustaju i počinju da krive okolinu. Upravo stres otkriva snagu ili slabost našeg karaktera.
Posebno je teško ljudima koji se predugo zadržavaju u svojim brigama. Kada smo mladi, roditelji nas podržavaju – i emocionalno i materijalno. No, kada odrastemo, ostajemo sami sa sopstvenim izazovima. Ako u tom trenutku ne razvijemo sposobnost da se nosimo sa životnim teretom, problemi postaju još teži. Ljudi koji sve shvataju previše lično lako gube unutrašnju ravnotežu. Još je teže onima koji u vremenima nesreće zaborave da pogledaju oko sebe i primijete dobro. Često im je pomoć nadohvat ruke, ali je ne uviđaju jer su potpuno zaokupljeni sopstvenim brigama. A i kada pomoć stigne, mnogi je ne znaju cijeniti.
Postoje i oni koji godinama nose teret krivice zbog prošlih grešaka. Malo ko shvata koliko je iscrpljujuće živjeti sa stalnim osjećajem kajanja. Takve emocije polako, ali sigurno troše energiju, onu istu koja je mogla biti iskorištena za rast i pozitivne promjene. Život u sjeni prošlosti čini da budućnost izgleda sumornije nego što jeste. Zato je opraštanje ključno – ne toliko zbog onih kojima opraštamo, već prije svega zbog nas samih. Oslobađanje od negativnih emocija je čin brige o sebi, način da se prestane trošiti snaga na ono što se više ne može promijeniti. Dugotrajna ogorčenost i ljutnja djeluju poput rđe – polako nagrizaju iznutra i slabe naš duh.
- Ako želimo da izbjegnemo život ispunjen osjećajem neuspjeha, važno je da razvijemo sposobnost prilagođavanja. To ne znači da treba da zatvaramo oči pred realnošću ili da budemo naivni optimisti, već da pronađemo fleksibilnost u mislima. Kada naučimo da i u nepovoljnim okolnostima pronađemo barem mali tračak dobrog, mijenjamo svoj pogled na život i otvaramo put ka boljem sutra.
Još davno je o tome pisao Omar Hajam, poznati persijski filozof i pjesnik. U svojim stihovima upozoravao je da je sudbina varljiva i da iza prividne slasti može skrivati otrov. Njegove riječi podsjećaju da ne treba olako vjerovati trenutnom osjećaju zadovoljstva, već uvijek tražiti dublji smisao i ostati oprezan. U prenesenom značenju, to znači da ne smijemo dozvoliti da nas zavede kratkotrajna sreća ili da nas negativne emocije zarobe. Jer upravo ogorčenost, ljutnja i žaljenje privlače nove nedaće u naš život.
Promjena navika, naročito onih vezanih za emocionalne reakcije, može u velikoj mjeri preokrenuti naš životni put. Kada umjesto ogorčenosti odaberemo smirenost, kada umjesto krivice izaberemo oproštaj, kada umjesto stalnog žaljenja odlučimo da tražimo rješenja – tada počinjemo stvarati lakšu i stabilniju sudbinu. To ne znači da će život postati bez problema, već da ćemo biti jači i spremniji da ih nosimo.
Suština je jednostavna: sudbina nije unaprijed zapisana u potpunosti. Ona se oblikuje svakim našim izborom i svakom reakcijom. Ako biramo da stalno nosimo teret prošlosti, život će nam biti teži. Ako odlučimo da učimo iz grešaka, da budemo fleksibilni i da tražimo svjetlost čak i u teškim vremenima, onda otvaramo vrata jednoj drugačijoj stvarnosti.
Na kraju, svaki čovjek nosi odgovornost za svoju unutrašnju ravnotežu. Ne možemo uvijek kontrolisati događaje oko sebe, ali možemo odabrati kako ćemo ih doživjeti. Prava snaga nije u izbjegavanju problema, već u načinu na koji ih podnosimo. Kada to shvatimo, postajemo slobodniji i otporniji. Upravo tada sudbina prestaje da bude prijetnja i postaje prilika – prilika da rastemo, učimo i gradimo život koji zaslužujemo.
