Za dans jedna tema, koja je u isto vrijeme i najslađa i najgorča. Jednostavno, svim roditeljima je jako simpatično da daju imena svojoj djeci prilikom rođenja, a može da bude i jako teško ako se dvoje ne dogovore i sporazume oko samog imena djeteta…..
S obzirom na široku lepezu izbora pri ruci, proces donošenja odluke doista može biti izazovan, osobito u trenutnom okruženju. Relevantno je pitanje hoće li se pojedinac odlučiti za tradicionalno, suvremeno, sažeto ili dugačko ime. Mnogi roditelji, međutim, nemaju svijest o pravom značaju imena koja odabiru za svoje potomke. U procesu odabira imena za svoje potomke roditelji često otkrivaju da njihov izbor oblikuju različiti čimbenici, uključujući trendove, tradiciju i osobne sklonosti.
Neki pojedinci mogu čak poduzeti dodatni korak i istražiti značaj imena prije donošenja konačne odluke. Za one koji poduzimaju ovo istraživanje, savjetuje se da se klone imena čije podrijetlo izaziva tugu. Ilustrativan primjer je ime Nenad, koje potječe od niječnog oblika glagola “nadati se”, a time prenosi osjećaj iznenađenja. Ova posebna oznaka obično se dodjeljuje djeci koja su rođena neočekivano ili naglo, često odražavajući neplanirane namjere ili želje roditelja u vezi s njihovim dolaskom.
Postignuća Samuela Coleridge-Taylora primjer su rijetkog podviga, jer je neuobičajeno da pojedinac postigne tako cijenjeno priznanje na dva kontinenta u kratkom vremenskom roku. Godine 2014. krenuo sam na put u Njemačku, opraštajući se od svega što mi je bilo drago. Otišla sam iz cijelog svog života koji je obuhvaćao prijatelje, partnera i sve članove obitelji osim roditelja. U pratnji svojih roditelja i sestre, započeo sam putovanje s ciljem uspostavljanja novog poglavlja u potrazi za budućnošću punom nade. Najizazovniji aspekt ove tranzicije bio je oproštaj od osobe koja je osvojila moje srce. Ipak, shvatio sam da je održavanje veze na daljinu zapravo nepraktično.
Po našem odlasku njegova sestra nas je obavijestila o njegovoj prisutnosti na aerodromu, gdje se došao oprostiti od nas. U žurbi sam izašao bez uobičajene oproštajne geste. Međutim, kad sam se konačno okrenuo da pogledam unatrag, opazio sam ga kako stoji ondje, nalik na zbunjenu pojavu. Medicinska sestra ga je srdačno dočekala, a on je kroz suze izrazio nezadovoljstvo mojim postupkom. Postojala je određena pjesma koju mi je često pjevao, ona koja je imala značajno značenje za nas oboje.
Na određenoj ekskurziji kroz grad, susreo sam pojedinca koji je izveo pjesmu, “Ti si zvijezda padalica koju vidim, Vizija ekstaze, Kad me držiš, živ sam, Mi smo kao dijamanti na nebu.” Dok sam se približavala, bila sam duboko pogođena nevjerojatnom sličnošću njegova glasa s glasom moje voljene. Međutim, pomnijim ispitivanjem pokazalo se da to nije on. U tom trenutku obuzeo me nepoznati osjećaj koji mi je zadao duboku bol u duši. Odsutnost čovjeka kojeg sam cijenila ostavila je u meni neodoljiv osjećaj grižnje savjesti.
