Za ovaj vikend, spremili smo jednu jako zanimljivu priču, koja će se itekako svidjeti svim budućim roditeljima. Naime, imamo jako veliki procenat osoba koje daju ime djetetu, a da nisu niti svjesni njegovoga značenja. Evo i priče o jednom muškom imenu….
Mnogi roditelji nisu svjesni stvarnog značaja raznih imena. Dolazak djeteta na svijet predstavlja značajan trenutak za svakog roditelja. Uz radost dolazi i gorko-slatki izazov odabira imena. Uz toliko dostupnih opcija, donošenje odluke može biti posebno teško u današnjem svijetu. Pitanje je odabrati tradicionalno, moderno, kratko ili dugo ime. Mnogi roditelji ne shvaćaju stvarni značaj imena koja su odabrali za svoju djecu.
Prilikom odabira imena za svoje dijete, bilo da je riječ o dječaku ili djevojčici, roditelji često uzimaju u obzir trendove, tradiciju ili vlastiti ukus, a mnogi prije donošenja odluke razmatraju značenje imena. Ako se nađete u ovoj skupini, možda bi bilo najbolje kloniti se imena koja imaju nesretnu prošlost. Ime Nenad potječe od glagola koji znači “nadati se”, u kombinaciji s negacijom, što u prijevodu znači “biti iznenađen”. Ovo ime se obično daje djeci koja dolaze neočekivano ili iznenada, često roditeljima koji možda ne žele ili ne očekuju njihovo rođenje.
DODATNI TEKST:
Anđelka Petrović predaje srpski jezik u Matematičkoj gimnaziji i veoma je posvećena svom poslu. Tijekom pandemije stekla je priznanje najboljeg online predavača. Trudi se da joj lekcije budu inovativne i kreativne, a njen Instagram profil @just_srpski privlači tisuće pratitelja. Anđelkino znanje prepoznali su edukatori diljem svijeta, što je dovelo do dobivanja Fulbrightove stipendije koja ju je upoznala s inovativnim idejama i metodama u učenju i podučavanju.
- Naime, ona je među 35 odabranih edukatora koji će sudjelovati na cijenjenoj konferenciji koju organizira Nobelov odbor. Poznata prosvjetna djelatnica na društvenim mrežama iskreno iznosi svoja iskustva u školi, ali i aspekte osobnog života. Otvoreno priznaje da njezini izazovi s roditeljima nadmašuju one s kojima se susreće s učenicima. Njezin nedavni post pod naslovom “Neispunjena kao majka” duboko je odjeknuo među mnogim čitateljima.
Od trenutka kada sam počela razmišljati o majčinstvu, bojala sam se da ću biti neadekvatna majka – jedna od onih žena koje bi mogle reći svom djetetu: “Znaš li što sam sve žrtvovala da te donesem na ovaj svijet?” kao da je dijete zatražilo da se rodi. Srećom, sve se odvija kako treba, po višem planu. Zbog toga se smatram dobrom učiteljicom i privlačnom tetom. Roditeljstvo je, po mom mišljenju, najznačajnija profesija koja postoji i na tom polju ne bi smjelo biti mjesta za pogreške, kako se to često govori. I u mom školskom okruženju…
Danas sam uspio doći do majke koja je zanemarivala moje mailove i poruke o izostancima djeteta iz škole. Njen sin Veli već nekoliko dana nosi izgovore u ruksaku, ali i dalje tvrdi “Nisam u školi”. Bilo mi je teško suzdržati se od smijeha, doduše iz frustracije, jer već treću godinu zaredom u školu ne nosi bilježnicu, olovku ili knjigu. Zapravo, nema ni ruksak — što bi stavio u njega? Opravdanja? Njegova majka bježi od svojih odgovornosti dok umjesto toga na mene pokušava staviti taj težak teret. Prošle godine sam dobio roditelje — mamu i tatu. Stalno zajedno posjećuju “otvorena vrata”. Njihov problem se vrti oko loših ocjena, a mene brine što se dijete ne osjeća dobro.
Oni dijele svoju priču, a ja svoju. No, bez dijaloga nema pomaka. Izražavam svoje frustracije svojoj prijateljici koja podučava komunikaciju. Kad sam je upitao kako roditeljima dobrobit djeteta može biti manje važna od ocjena, gorko se nasmijala. Pitao sam se zašto su ocjene uopće važne, napominjući da će se one poboljšavati kako dijete napreduje. Podijelila je sa mnom jedno otkriće. Ako ocjene nedostaju, to se često percipira kao problem koji se odnosi na školu i nastavnika. Međutim, kada je dijete loše, temeljni uzrok obično leži u kući.
Roditelji nerado preuzimaju odgovornost i priznaju svoje nedostatke, uglavnom vjerujući da su pogriješili. Umjesto toga, radije okrivljuju mene i traže nekoga za odgovornost u školskom sustavu. Koliko god se činilo neobično ili namrgođeno, zadovoljstvo mi je što nisam roditelj. Roditeljstvo je nedvojbeno najvažnija uloga koju netko može preuzeti. Jako sumnjam u svoju sposobnost da učinkovito ispunim tu ulogu. Dijete zaslužuje bolje od jadnog roditelja, pogotovo jer ono nikada nije ni tražilo da nastane.
