Prema crkvenom mišljenju smrt ne označava kraj postojanja duše, već njezin prijelaz u drugi svijet. Ovaj prijelaz kako se vjeruje, podrazumijeva posebnu božansku dinamiku kroz koju duša kreće na svoje nebesko putovanje.
Prema crkvenoj doktrini, smatralo se da duša nikada nije ostavljena da luta sama nakon smrti. Dva dana nakon što osoba preminu, njezin duh kreće na putovanje, posjećujući poznata mjesta i osobe koje je voljela tijekom svog života. Točno vrijeme kada duša napušta svijet unaprijed je određeno prema božanskom planu, označavajući trenutak spremnosti osobe za put u život nakon smrti.
Gospodin, u svojoj velikodušnosti, omogućuje duši dva dana slobode kako bi se oprostila od svojih najbližih i draga mjesta. Iako tijelo ostaje iza, duša kreće na svoje putovanje, no u početnih 40 dana nije sposobna za izravne interakcije sa svijetom. Sveti Makarije Aleksandrijski poučava da je važno moliti se za dušu preminulih prvih tri dana nakon smrti. Tada anđeo dolazi u pomoć duši, uz pratnju njenog anđela čuvara, kako bi joj olakšao prijelaz iz fizičkog svijeta u onaj nevidljivi.
Nakon što duša napusti svoje fizičko tijelo, ona može promatrati tijelo i članove obitelji koji tuguju zbog njezine smrti. U bolnicama, može čak vidjeti medicinsko osoblje i liječnike koji je pokušavaju spasiti. Oslobođena svojih fizičkih ograničenja, duša dobiva osjećaj slobode i okretnosti, te je u mogućnosti brzo prelaziti različite prostore. Tijekom tih prvih 48 sati, ona postepeno prepoznaje što je napustila i što je još uvijek povezano s njezinim bivšim životom.
- Nakon tri dana, duša nastavlja svoje nebesko putovanje i stiže do nebeskih carstava, do božanskog prijestolja Isusa Krista. Na 40. dan, pred dušom je ključna odluka – hoće li ostati u svjetlu ili će lutati u tami, čekajući uskrsnuće ili dan Došašća. Ova odluka predstavlja konačnu presudu za dušu. U svom učenju, velik svećenik Stavrofor Stupar spominje kliničku smrt – trenutak kada se duša na kratko odvaja od tijela, a zatim se ponovno spaja, što je jedan od značajnih aspekata ovog iskustva.
Za dušu, razdoblje od 40 dana nije isto kao za ljude na Zemlji jer ona doživljava vrijeme na poseban način, oblikovano svojim životnim djelovanjem. Ako je duša tijekom života njegovala božanske vrlina, ona će nakon smrti lakše doći do nebeske sreće. Suprotno tome, ako je zanemarivala duhovne veze, duša će doživjeti patnju, a njezina sudbina biti će teža. Tijekom tih 40 dana, anđeli čuvari, koji su prisutni u svakom trenutku, vode dušu prema njezinu konačnom odredištu, pod uvjetom da je ona bila usmjerena prema Bogu.
Ako duša nije uspjela postići ovu unutrašnju povezanost s Bogom, ona može biti odvedena u mračnu, tjeskobnu tminu, gdje je ispunjena očajem. Tu, na kraju, susreće Krista koji odlučuje o njezinoj konačnoj sudbini. Anđeli, kao nebeski carinici, pažljivo ispituju svaki dio duše i odlučuju o njenoj sudbini, no tu su i demoni koji nastoje pokvariti ovaj proces, pokušavajući privući duše u svoje redove, obećavajući im spasenje bez potrebe za pokajanjem.
- Đavao, simbol oholosti, ne traži iskreno pokajanje i promjenu, jer mu je jedini cilj osigurati vlastiti opstanak, bez obzira na duhovne posljedice. Prilikom suočavanja s dušama, on ih pokušava namamiti s idejom da će se, ako bude dovoljno ustrajan, spasti bez nužnosti promjene svojih djela ili života.
Nakon tih 40 dana, duša koja se uspješno suprotstavila iskušenjima đavla doživljava duhovnu preobrazbu, osjećajući kako se približava Bogu. Ovo je trenutak kada se otkriva istinska Božja pravednost, iako će za mnoge duše susret s Gospodinom donijeti otkrivenje o njihovim postupcima na zemlji. Svaka dobra djela, bez obzira na to koliko mala bila, bit će zapisana, a na osnovu toga će se oblikovati sudbina duše.
Kroz molitve i dobrim djelima, naši najmiliji mogu u velikoj mjeri oblikovati našu sudbinu. Tijekom razdoblja kliničke smrti, primjećeno je da, prema božanskom planu, Gospodin može vratiti dušu u tijelo čak i kada nije bila spremna za konačnu presudu. Tako je bilo s jednom ženom koja, nesvjesna svojih grijeha, nije bila spremna priznati ih. Međutim, nakon molitve i savjetovanja s duhovnikom, njezini grijesi su oprošteni, a ona je napustila ovaj svijet pomirena i u miru.
Ovaj božanski dar ponovnog spajanja duše i tijela predstavlja trenutak kada je čovjeku dan još jedan put da se spasi, pokaje i nađe mir. Iako su naši postupci na zemlji važni, Gospodin daje šansu onima koji nisu u potpunosti pripremljeni, jer u svojoj ljubavi uvijek nudi šansu za spasenje.
