Porodica poznatog hrvatskog pjevača Olivera Dragojevića prije samo nekoliko dana obilježila je petu godinu od njegove smrti. Trenutno, njegova djeca se bore da se pomire sa stalnim odsustvom svog voljenog roditelja. Najstariji brat Dino je na privatnom druženju, uz braću i sestre blizance Davora i Damira, svečano obilježio godišnjicu očeve smrti.
Tokom ovog perioda bavili su se introspekcijom, prisjećajući se dragocjenih trenutaka provedenih zajedno u radosnijim trenucima. Pokazao je isti nivo opreza i promišljenosti kada je u pitanju podizanje sinova i njihovo usmjeravanje ka njihovim budućim nastojanjima. Oliver nikada nije nametnuo svoju ljubav prema muzici ni na jednom od njih. Davor je i sam bio više nego voljan da elaborira svoju strast. Godine 1997. samovoljno, a ne pod pritiskom oca, sarađivao je sa Renatom Končić Mine na duetu pod nazivom “Ako je ovo kraj”. Moj otac nikada nije imao svoje ambicije. Za razliku od Davora i Damira, on me nikada nije tjerao da sviram bilo koji instrument samo zato što smo bili djeca poznatog pjevača. Nismo imali obavezu da učimo da sviramo ili pohađamo muzičku školu, iako su naš dom uvek krasile klavijature, gitare i klarineti. Od mog najranijeg sećanja, nikada nam nije nametnuo svoj rad ili svoju slavu. Iako je to zvučalo kao floskula, uvijek smo dijelili prijateljske veze. Zajedno smo provodili vrijeme na plaži, išli na pecanje, igrali bilijar i do danas je nezamislivo da ne igramo balon u Žrnovnici.
Učešće u ovim aktivnostima ponudilo je samo kratak uvid u sferu umjetnosti za Oliverovog nasljednika, koji je na njih gledao kao na divnu distrakciju. Oliver Dragojević je kroz svoj život doživio nebrojene trenutke radosti, prvenstveno zbog svojih sinova. Sa sigurnošću se može reći da je dolazak unuka Oliveru doneo najveću sreću. U početku je imao ukupno petoro unučadi, da bi se nakon njegove smrti rodilo još dvoje. Vesni Dragojević preuzeo je odgovornost da svojim unucima prenosi priče i anegdote o svom čuvenom dedi, dužnost koju nesumnjivo ispunjava.
