Gej osobe na ovim prostorima još uvijek se gledaju kroz skepsu, a na zapadu je to već totalno druga priča. Jednostavno, ljudi nikako to ne odobravaju., a sve se gleda kroz prizmu vjere, i kako to nije normalna stvar. Mi vam danas donosimo priču o dva bosanca koji su prvi sklopili brak na ovim prostorima.
Dženan i Kemo, pionirski gej par iz Bosne, bili su primorani da svoju sreću potraže izvan domovine zbog mnoštva izazova s kojima su se susreli, što je rezultiralo znatno mukotrpnijim postojanjem. U određenom trenutku njihove okolnosti postale su nepodnošljive. Uprkos fakultetskim diplomama, borili su se da obezbede posao, a njihovi susreti sa neprijatnim situacijama su postajali sve češći.
Put ka sreći bio je daleko od glatkog, jer su morali da izdrže društvenu stigmu u svojoj domovini Bosni, pritisak svojih porodica i slomljeno srce zbog razvoda od zakonskih partnera kako bi ostvarili istopolnu vezu. Ipak, uprkos preprekama, njihova priča ima sretan kraj. Oni su vjerovatno prvi legalno vjenčani istopolni par iz Bosne, ako ne i među prvima. Dženan se preselio u Ameriku pre nešto više od deset godina, dok je Kemo krenuo na svoje putovanje preko okeana pre dve decenije.
Godine 2011. dobio sam Facebook zahtjev koji sam odlučio prihvatiti. Nisam ni znao da će me ova jednostavna akcija dovesti do Kemoa, koji će postati tako važan dio mog života. Proveli smo sljedeće dvije godine pišući jedno drugome i povezujući se preko Skypea. Onda me je 2013. nazvao i predložio da je vrijeme da se lično upoznamo. U trenutku kada smo se ugledali, znali smo da je to ljubav. Taj oktobar smo proveli zajedno, cijeneći svaki trenutak. Međutim, ubrzo nakon toga, Kemo se morao vratiti u Ameriku. Uprkos udaljenosti, nastavili smo da se dopisujemo i obavještavamo jedni druge o našim životima. Jednog dana me je pitao da li želim da dođem u Ameriku.
Pomisao da ostavim sve za sobom je u početku delovala neodoljivo, ali jedne noći, dok sam razmišljala o svemu što se dogodilo pre nego što je Kemo ušao u moj život, shvatila sam da ne mogu da nastavim tako da živim. Morao sam uzeti iskorak u vjeru i prihvatiti ovo novo poglavlje s Kemom u Americi.
Dženan, Bosanac, izražava svoju frustraciju nedostatkom mogućnosti u svojoj zemlji. On dijeli kako muškarci otvoreno priznaju da ne žele da se druže s njim zbog njegove ličnosti. Ovo očito odbijanje otežava njegov napredak i ostavlja ga da se pita kako može uspjeti u Bosni. Odlučan da promijeni svoje okolnosti, Dženan odlučuje istražiti druge mogućnosti. Popunjava online prijavu i zakazuje intervju u američkoj ambasadi. Na kraju mu je odobrena turistička viza i njegov prijatelj Chemo pristaje da ga prati u Ameriku. 13. decembra 2013. počinje Dženanov novi život, a on ga opisuje kao veliki napredak. Kenan, još jedna osoba iz Bosne, također govori o svom iskustvu gej osobe u zemlji. Objašnjava da zbog društvenih stavova i potrebe da se konformišu, LGBT osobe često vode dvostruke živote.
Dženin slučaj nije jedinstven, kao što ni naš slučaj nije jedinstven. Gej zajednica u Sarajevu je značajna i nećemo ulaziti u konkretne procente. Važno je da je Jenny dosegla tačku prijeloma i nije mogla podnijeti da više skriva svoje pravo ja. Ovo je ključno za mentalno blagostanje – da ne živite dvostruki život, da ne skrivate ko ste. Svjesni smo da postoje nevjerovatno talentovani gej frizeri, ali, nažalost, moraju sakriti svoj pravi identitet od javnosti. Primorani su da vode dvostruke živote. A to je upravo ono od čega se Dženi umorila – teret dvostrukog života, koji se na kraju odrazio na njeno mentalno stanje. Čak i za to vrijeme bila je udata za ženu. Zbog previranja koje je doživljavala iznutra potražila je pomoć psihologa.
Tokom svog života, stalno sam se borio sa idejom da se uključim u intimne odnose sa ženama. Upuštao sam se u unutrašnje bitke, pokušavajući da urazumim sebe. Postojao je period kada je žena s kojom sam bio u kontaktu doživjela hormonalni poremećaj nakon našeg prvog spontanog susreta. Moram priznati da sam osjetila olakšanje jer je to značilo da ne moram da se upuštam u seksualnu aktivnost koja joj nije odgovarala. Istina, oženio sam se prvenstveno zbog porodice, ali sam i sam sebe uvjerio da je to za svoju korist.
Odrastajući u društvu u kojem su mi stalno govorili i učili da me to što sam gej čini nenormalnim, iskreno sam vjerovao da sam mentalno poremećen. I Dženan je doživio sličnu situaciju u Bosni. Na kraju je došao do tačke preloma i odlučio je da podnese zahtev za razvod dok je već bio u Americi. Međutim, na insistiranje njegovog oca, žena je odgodila brakorazvodni postupak. Na kraju se oženio Kem u Americi.
Pre nego što sam upoznao Kemu, već sam bio u braku. Međutim, brak je postao nepodnošljiv zbog psihičkog i emocionalnog zlostavljanja, uključujući prijetnje nasiljem. Nadao sam se da će brak donekle olakšati uznemiravanje, ali nažalost nije. Onda sam se ukrstio sa Kemom. (…) Nakon šest meseci odlučili smo da se venčamo, dijelom zato što sam dobio desetogodišnju vizu.
