Oženio sam udovicu koja je 11 godina starija od mene. Ona ima šestogodišnjeg sina iz bivšeg braka, ali to nije moja briga. U 21. godini odlučio sam je oženiti protivno željama svojih roditelja, brata i prijatelja, napuštajući sve poznato kako bih s njom krenuo u novi život.
Dubina moje ljubavi prema njoj bila je golema; potpuno mi je ispunila vidokrug, a njenog sina sam zagrlio kao da je moj. S godinama su moji osjećaji prema njoj postajali sve jači, ali nakon samo četiri godine braka, odlučila je otići. Njezin se rak želuca pojavio i brzo napredovao, naizgled izmičući mi jednako brzo.
Prošlo je šest godina, ali moja patnja je i dalje nepopustljiva. Bila je suosjećajna osoba, iako duboko nezadovoljna. Smatram da je odgovornost djelomično podijeljena između nje i njenog prvog supružnika s kojim je provela osam godina u braku. Na kraju je bolest odnijela njezin život. U tom razdoblju susrela se s brojnim izazovima koji su svakako utjecali na njezinu dobrobit.
BONUS TEKST:
Doživjeti noćnu moru zbog koje se čovjek probudi znojan, drhtav i s lupanjem srca daleko je od užitka. Čini se da su neki pojedinci osjetljiviji na uznemirujuće snove, a znanstvenici su nedavno ponudili objašnjenje za ovu pojavu. Prema istraživačima sa Sveučilišta Oregon State, Sveučilišta Arizona, Sveučilišta Tampa i Sveučilišta Whitworth, oni koji se osjećaju usamljeno mogu imati veću sklonost patiti od noćnih mora.
Colin Hesse, istraživač, izjavio je da i usamljenost i poremećaji spavanja predstavljaju velike zdravstvene probleme, povezane s povećanim rizikom od srčanih bolesti, moždanog udara i prerane smrti. Pravi krivac je izolacija. Dr. Hesse je primijetio da kada ljudi nemaju čvrste odnose, trpe bol na fizičkim, mentalnim i društvenim dimenzijama.
Slično kao što neadekvatan san ili manjak kalorijskog unosa mogu ukazivati na glad ili iscrpljenost, osjećaj usamljenosti razvio se kao signalni mehanizam koji pokazuje da potreba pojedinca za društvenom interakcijom nije zadovoljena. Istraživanja su prije povezivala društvenu izolaciju s raznim zdravstvenim problemima, poput bolesti srca, depresije, demencije i dijabetesa. Usamljenost može povećati rizik od moždanog udara za 56 posto.
Istraživači tvrde da usamljenost utječe na naše trenutke budnosti, kao i na naše opće zdravlje i kvalitetu sna, što često rezultira noćnim morama. Najnovija studija obuhvatila je anketu koja je uključivala 1600 odraslih Amerikanaca u dobi od 18 do 81 godine. Nalazi su otkrili da su osobe koje su prijavile osjećaj usamljenosti imale češće i intenzivnije noćne more; međutim, istraživači su istaknuli da ovi rezultati sugeriraju korelaciju, a ne izravnu uzročno-posljedičnu vezu.
Studija objavljena u Journal of Psychology otkrila je da stres igra ključnu ulogu u povezivanju usamljenosti s učestalošću noćnih mora. Osim stresa, usamljenost je povezana s nekoliko drugih čimbenika, uključujući anksioznost. Usamljene osobe često doživljavaju pretjerano uzbuđenje, obilježeno povećanom budnošću i koncentracijom, što pridonosi porastu učestalosti i intenziteta njihovih noćnih mora.
Hesse ističe da je kvalitetan oporavljajući san neophodan za kognitivnu funkciju, regulaciju raspoloženja, metabolizam i brojne druge aspekte cjelokupnog zdravlja. Ovo naglašava važnost istraživanja psiholoških elemenata koji ometaju san, pri čemu je usamljenost glavni čimbenik ovog poremećaja.
