U noćnim satima se na ulicama Balkana zna dešavati sve i svašta, a mi vam tako danas donosimo informaciju iz prve ruke, a snimak je skinut sa jednoga privatnoga video nadzora…..
Uobičajeno je da pojedinci zagube predmete, osobito novčanike. Osim što drži određenu svotu novca, većina novčanika sadrži i bitne dokumente, uključujući osobne iskaznice. Predstavljamo vam izuzetnu pripovest smeštenu u Smederevo. Ova nedavna priča iz Smedereva, koja je izazvala medijski interes, pokazuje da mladi ljudi još uvijek posjeduju vrline poput poštenja, odgovornosti i ispravnog odgoja. U vremenu kada se često tvrdi da “mladi više nisu ono što su bili”, ovaj specifičan događaj daje suprotno gledište i pomlađuje vjeru u ljudskost.
Događaj je počeo kada je Marija Marić zagubila novčanik. Nesigurna oko točne lokacije gubitka – je li se dogodio u dvorištu, dok je putovala u grad ili tijekom kratkog posjeta obližnjoj trgovini – vratila se kući samo da bi shvatila da joj nema novčanika. Ona prepričava to iskustvo kao iskustvo koje karakteriziraju panika i duboki osjećaj bespomoćnosti. Nedostatak njezinih dokumenata, kartica, pa čak i gotovine izazvao je osjećaje tjeskobe i frustracije. Opće je poznato koliko iscrpljujuće i zabrinjavajuće može biti pronalaženje osobnih dokumenata, uz brigu da ih je možda pronašao i zadržao drugi pojedinac.
U novčaniku su bili osobni dokumenti, vozačka dozvola, bankovne kartice i gotovina; usprkos tome, za Mariju, istinska važnost ovih predmeta bila je u osjećaju sigurnosti koji su joj pružali. Nakon neuspješne pretrage kuće, dvorišta i ulice, Maria je počela sumnjati da je netko pronašao novčanik i odlučio ga zadržati. Razni mučni scenariji preplavili su joj misli, pojačavajući njezinu tjeskobu. Upravo tada dogodila se neočekivana pojava. Dvije mlade osobe, čiji identitet i imena Maria nažalost nije mogla utvrditi, pronašle su novčanik i vratile joj ga.
Nisu ostavili nikakvu naznaku ili poruku o tome tko su; umjesto toga, suptilno su smjestili novčanik iza vrata na vidljivo mjesto, osiguravajući da ga njegov vlasnik može lako pronaći. Sav sadržaj ostao je netaknut – ništa nije nedostajalo. Mariju je ta gesta duboko dirnula, nije mogla sakriti radost i iznenađenje. “Bila sam zapanjena kada sam saznala da postoje pojedinci koji se suzdržavaju od traženja onoga što nije njihovo”, komentirala je. Autentičnost i integritet koje su demonstrirali ovi mladi ljudi duboko su joj odjeknuli, potvrđujući da vrline poput empatije, poštenja i ljudskosti i dalje postoje – čak i među onima koje društvo često kategorizira kao izgubljene, ravnodušne ili zanemarene. U svojoj potrazi da se poveže s njima, Maria se raspitivala među svojim prijateljima; međutim, njezini su se napori pokazali uzaludnim.
Naposljetku je odlučila javno izraziti svoju zahvalnost putem medija. U svojoj izjavi je napomenula: “Ako ovo čitate, želim vam još jednom izraziti svoju zahvalnost. Dodatno, čestitam vašim roditeljima!” Ova pripovijest nadilazi jednostavan čin pružanja radosti jednoj osobi; prenosi važnu poruku društvu u cjelini. Dok se mladi ljudi u javnim raspravama često prikazuju s negativnim osobinama – poput neodgovornosti, nepristojnosti i nedostatka poštovanja prema starijima – priče poput ove služe kao podsjetnik da su takve sveobuhvatne generalizacije nepravedne.
Mnoštvo mladih pojedinaca u našim zajednicama primjer je hvalevrijednih vrijednosti. U vremenu u kojem takvi postupci često ostaju nezapaženi, iskaz integriteta dvojice anonimnih mladih Smedereva zaslužuje sjećanje, dijeljenje i priznanje kao značajan primjer. Njihova skromnost i spremnost da postupe ispravno bez očekivanja nagrade ilustriraju snagu njihovog odgoja i osobnog integriteta. Tako smo, osim jedinstvenog primjera žene koja je vratila svoj izgubljeni novčanik, kolektivno stekli nešto mnogo neprocjenjivije – podsjetnik da ljubaznost i dalje cvjeta. 
