– Za nastavak našeg današnjega članka, izabrali smo jednu smirujuću temu. Naime, govorićemo o vjeri, te kako ona utiče na jednu osobu i u kojem smislu… Patrijarh Pavle je prije par dana dao izjavu za jedan srpski medij, te je naglasio neke stvari….
Zbog njegove skromnosti i iskrenosti mnogi su patrijarha Pavla smatrali živim svecem. Njegove mudre poruke, postupci i riječi ostat će zauvijek urezani u srca mnogih kao neprocjenjivo blago. Sa blaženopočivšim patrijarhom Pavlom za života su razgovarali brojni sveštenici i monasi. Ipak, imao je ograničeno povjerenje u ljude u pogledu budućnosti i događaja koji nas čekaju. Na Kosovu dosjee koji se mjesečno prenose iz sigurnosnih razloga još uvijek drži u strogoj tajnosti monah Jovan Sinđelić. Trenutno se nalaze u Pećkoj patrijaršiji, a pristup ovim dokumentima ograničen je na nekoliko odabranih osoba koje je patrijarh odredio za skrbnike.
U razgovoru s novinarom Aleksandrom Restakom, stariji monah Jovan tvrdi da dio dokumenta sadrži riječi patrijarha Pavla, u kojima upozorava na posljednja vremena svijeta, ili barem naše razumijevanje toga. Patrijarh je navodno upozorio da će se Srpska pravoslavna crkva u posljednjim danima suočiti sa značajnom krizom, gubiti i poštovanje i utjecaj u narodu, što bi moglo rezultirati širokim porastom ateizma i suvremenog načina života.
Patrijarh je upozorio da će se kršćani u Europi, uključujući katolike, suočiti s nadolazećim napadom. Monah Jovan primjećuje da priljev islamista u Europu označava početak ovog vjerskog sukoba. Patrijarh Pavle je detaljnim spisima dokumentirao svoje poglede na pojavu islamista u srednjoj Europi, a navodno je dao i skicu u kojoj je ocrtavao put kojim je namjeravao ići tijekom svoje kampanje.
Staze koje slijede tražitelji azila iz Sirije, Iraka, Afganistana i drugih zemalja koje trpe dugotrajne sukobe poklapaju se s današnjim rutama dok se nastoje etablirati u Zapadnoj Europi. Pretpostavlja se da bi mnogi od tih pojedinaca mogli uključivati teroriste. Patrijarh Pavle je u tom dokumentu više puta izjavljivao da će Kosovo na kraju biti vraćeno Srbiji, sugerirajući da ga Albanci iz nekog razloga više neće željeti. U zaključku se napominje da će Rusija i Srbija nakon konačnog sukoba uspostaviti konačnu teritorijalnu podjelu na Balkanu, gdje ćemo se naći svrstani uz pobjedničku stranu.
Predstavljamo vam neke od najdubljih uvida patrijarha Pavla: Ponos, najveći greh u Srbiji, sinonim je za sujetu. Njegov nastanak dovodi do svađa i netolerancije. Jednom kad taština zavlada, nema vjere i ljubavi. Naše različite perspektive nisu slučajne; nego proizlaze iz nužnosti ispitivanja problema iz više kutova. Međutim, ono s čime se često susrećemo nije samo razlika u mišljenjima, već je to nešto što moramo eliminirati. Poticanjem veće tolerancije možemo bolje razumjeti stajališta drugih. To ne znači da moramo prihvatiti te stavove ako su pogrešni, već da trebamo nastojati razumjeti ih kako bismo spriječili mržnju i podjele koje mogu proizaći iz nesporazuma.
Ova bi se nacija mogla pretvoriti u raj kada bi svi prigrlili ljubav. Međutim, čak i ako su se pojedinci jednostavno posvetili principu malo ispod ljubavi – budući da ljubav predstavlja krajnju vezu – držeći se ideje da se prema drugima ponašaju onako kako bi htjeli da se prema njima ponaša i suzdržavaju se od postupaka koje ne bi željeli za sebe, tada, iako svijet može ne bi u potpunosti postigao raj, sigurno bi se približio. Moral se ne vrti oko “ne smije” ili “ne treba”. Umjesto toga, utjelovljuje “neću”. Prava vrlina ne leži u odsutnosti grijeha, već u sposobnosti da odlučimo ne griješiti. Ljubav stoji kao najveća vrlina. Sve što se dijeli s drugima umanjuje se, osim ljubavi; što više dajete, to vaše obilje postaje veće. Čovječanstvo je stvorenje od Boga, koji nas poziva da prihvatimo taj identitet. Nikada nema trenutaka kada se od nas ne traži da ispunimo ovu ulogu. Ono što je uistinu važno nije podrijetlo osobe, već ono u što se razvila.
Čak i u najizazovnijim okolnostima, prisiljeni smo ponašati se kao ljudska bića i ne postoji nijedan interes – bio on nacionalni ili osobni – koji može opravdati nehumanost. Dok sve ostalo može izblijedjeti, bit duše, naše lice i pojam dobrote trajat će vječno. Prava ljubav postoji samo kada ne slijedi svoje interese. To je iskustvo ljubavi prema nekome bez ikakvog razloga. Ovo predstavlja istinsku slobodu.
