Nevenka Balanešković, umirovljenica iz Knez Sela kraj Niša, prkosi dobnim normama i kreće na nevjerojatan akademski put. U 65. godini odlučila se za francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Nišu. Ove je godine s ponosom diplomirala na programu, dodajući još jedno postignuće svom već impresivnom akademskom uspjehu.
Prije studija francuskog Nevenka je već završila njemački i engleski jezik. Godine 2019. spontano je odlučila upisati treći sveučilišni studij, ovaj put usmjeren na francuski jezik. Unatoč zdravstvenim poteškoćama i radu u elektroničkoj industriji u Nišu, izdržala je i ostvarila prosječnu ocjenu 8,50.
Nevenkina strast prema jezicima očituje se kroz cijeli život. Nakon završene srednje škole 1977. upisuje germanistiku, a 1988. engleski jezik. Posvećenost učenju jezika dovela ju je do diplome na Odsjeku za germanistiku Filološkog fakulteta u Beogradu i Filozofskog fakulteta u Nišu, specijalizaciju anglistiku i romanistiku.
Osim akademskog bavljenja, Nevenka i njezin suprug sudjeluju i u jedinstvenom projektu. Iz Niša su otišli kako bi izgradili svoj dom, koji je jedna od šest izuzetnih solarnih kuća projektiranih u Jugoslaviji ranih 80-ih.
Nevenkina priča služi kao inspiracija, pokazujući da godine nisu prepreka za bavljenje svojim strastima i postizanje akademskog uspjeha. Njezina ljubav prema jezicima i dalje ju pokreće i potiče druge da slijede svoje snove, bez obzira na godine ili okolnosti.
Na latinskom se kaže “Alea iacta est”, dok u Americi kažu “Kocka je bačena”. Zanimljivo, moj studij nije zahtijevao nikakva financijska ulaganja, iako će stjecanje diplome biti dosta skupo. S povjerenjem sam obavijestila svog muža o svojoj odluci, uvjeravajući ga da će se složiti. Nevenka napominje i da se nije pripremala za upisni treći fakultet.
Tijekom srednje škole odlučio sam učiti francuski kao drugi jezik, vođen svojom duboko ukorijenjenom ljubavlju prema tom jeziku. Imajući to na umu, upisala sam Francuski institut, gdje me sudbina navela da se pridružim konverzacijskoj grupi u kojoj sam ostala dvije godine. Odluka o studiranju francuskog donešena je pomalo olako, s mišlju “Zašto ne studirati francuski?!” prolazilo mi je kroz glavu tijekom zadnjeg sata. Balanešković, koji je prethodno radio kao profesionalni prevoditelj i profesor, sada pronalazi radost u prevođenju pjesama s francuskog i njemačkog jezika. Beograd, grad koji je imao posebno mjesto u mom srcu, nadmašio je moju ljubav prema Nišu. Kao treće dijete u radničkoj obitelji nosio sam teret snova o budućnosti i shvaćanje da sve treba ostvariti na vrijeme. Do svoje treće godine već sam završio tri naporne godine školovanja u privatnoj školi, ostavljajući me s osjećajem zebnje zbog onoga što me čeka.
Tijekom mog studija na sveučilištu iskusio sam osjećaj “hladnosti” i općeg zadovoljstva. Često sam se pitao što bi moji vršnjaci mislili o meni. Nevenka se smije i dodaje: “Nakon odlaska u mirovinu posvetila sam dvije godine učenju arapskog. Počela sam s dva tečaja, a onda sam nastavila sama kad se grupa raspala. Za mene jezici služe kao sredstvo povezivanja sa svijetom i drugim kulturama.” Moj savjet mladim ljudima bio bi da se bave onim u čemu istinski uživaju. To je najvažniji aspekt. I trebaju dati sve od sebe. Svatko posjeduje svoj jedinstveni talent, a to ne mora uvijek uključivati visoko obrazovanje. Što uistinu je važno da pojedinac pronađe ispunjenje u svojim postignućima.
