BONUS:
Dokument naglašava važnost dosljedne tjelesne aktivnosti za opće zdravlje i dobrobit pojedinaca, ističući štetne učinke sjedilačkog načina života, kao i korisne učinke aktivnog načina života na fizičko, socijalno i psihičko blagostanje. Način života karakteriziran neaktivnošću povezan je s povećanim rizikom od kroničnih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, glavni uzrok smrtnosti u razvijenim zemljama. Suprotno tome, bavljenje redovitom tjelesnom aktivnošću umanjuje ove rizike i pomaže produžiti životni vijek. Pojedinci koji su prešli sa sjedilačkog načina života na aktivniji prijavljuju značajna poboljšanja u fizičkom i mentalnom zdravlju, kao i opće poboljšanje kvalitete života.
Redovito bavljenje tjelesnom aktivnošću nudi brojne prednosti, poput smanjenja rizika od kardiovaskularnih bolesti, regulacije krvnog tlaka, poboljšanja rada srca i pluća, regulacije metaboličkih procesa, smanjenja vjerojatnosti dijabetesa, održavanja optimalne tjelesne težine, jačanja kostiju, i poboljšanje probave, mišićne snage, izdržljivosti, motoričkih sposobnosti i mentalnog blagostanja. Uključivanje tjelesne aktivnosti u vašu dnevnu rutinu u početku se može činiti zastrašujućim; međutim, postaje inspirativno dok promatrate povoljne promjene na svom tijelu i doživljavate osjećaje zadovoljstva i sreće.
Prihvaćanje stalne tjelesne aktivnosti kao načina života ključno je za pojedince svih dobi, od djece do starijih osoba. U tekstu se ističe i nužnost međusektorske suradnje u primjeni smjernica za poticanje tjelesne aktivnosti, ističući njezinu važnost u promicanju zdravog načina života u lokalnoj zajednici. Dodatno, ističe se nepostojanje nacionalnih smjernica za poticanje tjelesne aktivnosti u Hrvatskoj te ističe imperativ njihove uspostave. Ukratko, tekst naglašava značaj tjelesne aktivnosti kao ključnog elementa u očuvanju zdravlja, prevenciji bolesti i poboljšanju ukupne kvalitete života, ističući da pojedinci svih dobi i stilova života mogu iskoristiti prednosti povećanog tjelesnog angažmana.
DODATNA PRIČA:
Odnos koji dijele majka i njezino dijete neporecivo je svet; međutim, pretjerano jaka vezanost može dovesti do štetnih učinaka. Švicarski psihijatar Karl Gustav Jung primijetio je da se “sve što nije proživljeno prenosi na djecu”. Ova ideja naglašava u kojoj mjeri roditeljske neriješene emocionalne borbe mogu utjecati na budućnost djeteta, osobito kada majka nastoji nadoknaditi prazninu u vlastitom srcu. U osnovi problema je emocionalno oslanjanje majke.
Jung je artikulirao koncept “kompleksa majke”, prema kojem majka, bez dovoljno naklonosti ili podrške svog supružnika, nesvjesno projicira svoje emocionalne potrebe na sina. U toj vezi, ona ga doživljava ne samo kao dijete, već i kao izvor emocionalnog uzdržavanja. Takva dinamika može dovesti do toga da sin postane uhvaćen u zamku majčinih zahtjeva, čime gubi priliku za autonomni rast. Kao što je Jung artikulirao, “svaka majka je prvi svijet svog sina.” Međutim, ako ovaj svijet postane pretjerano skučen, dijete može riskirati da izgubi osjećaj sebe, ostajući oslanjajući se na majčinu naklonost i potvrdu.
Jung je istaknuo presudan utjecaj oca na razvoj njegova sina, predstavljajući ulaz u vanjski svijet, kao i utjelovljujući osobine poput hrabrosti i neovisnosti. U slučajevima kada je otac emocionalno nedostupan, stvara se praznina koju majka može pokušati riješiti nenamjernim produbljivanjem svoje veze sa sinom. Ipak, utjecaj ovog odnosa nikada ne može zamijeniti ulogu oca. U nedostatku muškog uzora, dječaku postaje izazov njegovati odlučnost i sposobnost da kroči vlastitim putem. Na koji bi način majka mogla nenamjerno nauditi svom sinu?
Majka koja se u potpunosti posveti svom djetetu često mu uskraćuje priliku za sazrijevanje. Jung je ovu dinamiku okarakterizirao kao “zavjeru” između majke i sina, u kojoj oni crpe utjehu jedno od drugoga; međutim, ovaj odnos sprječava sinovu sposobnost da se razvije u autonomnu jedinku. Jungov suvremeni klinički pristup tvrdi: On oklijevajući pokušava se izvući iz majčine sfere utjecaja; međutim, sjećanje na spokoj i radost doživljene u njezinoj prisutnosti guši njegovu odlučnost. Suvremeni psiholozi tvrde da se osobe ove prirode često susreću s izazovima u uspostavljanju osobnih odnosa.
U svojoj knjizi, Manipulative Mothers, dr. Suzan Forward razrađuje kako pretjerana zaštita doprinosi emocionalnoj nezrelosti i koči sposobnost donošenja autonomnih odluka. Izazovi sazrijevanja i put prema emancipaciji. Za sina uhvaćenog u ovu dinamiku, postizanje oslobođenja zahtijeva duboku introspekciju i često pomoć stručnjaka. Jung je artikulirao da je “put do zrelosti kroz svijest o vlastitoj sjeni”, označavajući prihvaćanje da majčina ljubav, bez obzira na njenu iskrenost, ne potiče uvijek rast. Uspostavljanje granica i njegovanje snage za odvajanje od majčinske ovisnosti ključno je za sina.
Iako ovaj proces može biti bolan, neophodan je za postizanje unutarnje slobode i sposobnosti za stvaranje neovisnog života. Kako bi se spriječila takva dinamika, bitno je da obiteljska struktura bude uspostavljena u stanju ravnoteže. Majčina ljubav treba biti podrška, a ne sputavati, dok bi otac trebao biti prisutan kako bi olakšao sinovljev razvoj. Kako je artikulirao Jung: “Ono čega čovjek nije svjestan upravlja njegovim životom. Put do zdrave obitelji leži u prepoznavanju i mijenjanju nezdravih obrazaca. Skladan odnos između roditelja i djece omogućuje razvoj samostalnih i samouvjerenih odraslih osoba.
