Ponekad zaboravljamo koliko su naši roditelji važni i koliko je njihova ljubav neizmerna. Posebno je majčina ljubav neuporediva. Kako odrastamo i napuštamo roditeljski dom, a naši roditelji stare, često zanemarujemo sav trud, ljubav i brigu koje su uložili u naše odrastanje.
- Često se zanemaruje važnost nesebične ljubavi i ohrabrenja naših roditelja u oblikovanju naših identiteta. Iskreno pismo koje je majka napisala svojoj kćeri poslužilo je kao dirljiv podsjetnik na neprocjenjivu prirodu roditeljske ljubavi i prenijelo je ključne životne lekcije. Ne zaboravimo nebrojene slučajeve kada su naši roditelji stali uz nas i izrazimo zahvalnost za ljubav koju su nam darivali tijekom godina našeg odrastanja, bili oni još prisutni u našim životima ili ne.
Srdačno pismo upućeno svojoj voljenoj kćeri, majka započinje nježnim riječima: “Draga moja djevojčice”.Kada dođe vrijeme i primijetite učinke starenja na mene, ljubazno vas molim za strpljenje i empatiju dok pokušavate shvatiti izazove s kojima se suočavam.
Dok smo uključeni u razgovor, ljubazno vas molim da se suzdržite od ubacivanja primjedbi poput: “To ste već spomenuli prije.” Umjesto toga, preklinjem te da mi posudiš svoje uši i istinski slušaš. Prisjeti se dana svoje mladosti, kada sam ti svaku večer vjerno prepričavao istu priču dok si odlutao u zemlju snova.
Molim vas da se suzdržite od uzrujavanja ili izazivanja neugodnosti ako izrazim protivljenje tuširanju. Možete li se prisjetiti vremena kad ste bili dijete, a ja bih vas zaigrano ganjala po kući, potičući vas na kupanje? U onim trenucima kada primijetite da ne shvaćam brzo nove tehnologije, ljubazno vas molim za strpljenje dok se krećem kroz proces učenja, a da me ne pogledate zbunjeno. Nemojmo zaboraviti sreću koju sam doživio kad sam vam prenio razne životne vještine – poput prehrane, odijevanja, dotjerivanja i suočavanja s kušnjama svakodnevnog života.
Ubuduće, kada shvatite da sam u godinama, ljubazno vas molim za strpljenje i suosjećanje. Bude li bilo prilika da mi pamćenje posustane i budem se borio prisjetiti se naših razgovora, ponizno vas molim za razumijevanje i dopuštenje vremena. U slučajevima kada bih mogao posustati, preklinjem vas da ne postanete tjeskobni, nemirni ili snishodljivi.
Molim te shvati da je biti uz tebe najveći prioritet u mom životu. Kad moje umorne noge više ne budu mogle pratiti tvoje, pruži mi svoju ruku, kao što sam ja jednom za tebe učinila kad si prvi korak činio. Kad moje vrijeme istekne, ne tuguj, nego radije ostani sa mnom, shvati me i nosi ljubav koju dijelimo do samog kraja mog postojanja. Čuvat ću i prisjećati se svih trenutaka i sreće koje smo zajedno dijelili. Sa širokim osmijehom i neizmjernom privrženošću prema tebi, želim izraziti svoju ljubav prema tebi, moja voljena kćeri.
Duboka privrženost i briga koju roditelji poklanjaju svojoj djeci dočarani su ovim iskrenim pismom jedne majke svojoj kćeri. Dok se suočavamo s kušnjama i nevoljama odrasle dobi, ključno je priznati da se i naši roditelji susreću sa svojim vlastitim borbama i transformacijama. Njihova ljubav služila je kao temelj našeg odgoja, a sada je naša odgovornost uzvratiti dobrotom, empatijom i privrženošću. Veza između roditelja i djece nadilazi mjere i traje beskonačno, a naša zahvalnost prema njima trebala bi biti stalna prisutnost u našem svakodnevnom postojanju.
