Ena Begović bila je poznata hrvatska glumica koja je ostvarila značajnu karijeru u filmu, televiziji i teatru. Rođena je 30. kolovoza 1960. godine u Zagrebu, a nažalost, tragično je preminula 1993. godine u prometnoj nesreći.
Smrt voljenih osoba, naročito kada se radi o ljudima koji su bili prepoznatljivi i cenjeni u javnom životu, uvek ostavi dubok emocionalni trag na sve nas. To je posebno izraženo kada neko, ko je bio na vrhuncu svoje karijere, iznenada napusti ovaj svet. Jedan takav tragičan gubitak bio je smrt Ene Begović, mlade i talentovane glumice čija je karijera bila na pragu velikog uspona. Ena je bila prepoznata po svom izuzetnom talentu, prirodnoj lepoti i harizmi, i činilo se da je pred njom svetla budućnost u svetu filma. Međutim, njena smrt, koja je nastupila iznenada, ostavila je mnoge u šoku, a posebno je duboko pogodila njene najbliže. Ena nije bila samo glumica, već je bila simbol nade i inspiracije za mnoge mlade ljude. Njena energija i entuzijazam na setu filmskih projekata ostavljali su neizbrisiv utisak na sve sa kojima je radila.
Enina smrt nije samo bio gubitak za filmsku industriju, već i za sve ljude koji su je poznavali, jer je ona bila mnogo više od obične glumice. Ena je bila simbol mladosti, nade i mogućnosti koje život pruža. Njene uloge na ekranu su bile sposobne da osvoje srca publike i zadovolje visoke standarde filma. Njena sposobnost da se potpuno posveti svakom karakteru, njena snaga u prikazivanju emocija i prirodna lepota, sve su to bili faktori koji su joj obezbedili mesto u srcima mnogih ljudi. Iako je njena karijera bila još uvek u fazi razvoja, njen talenat je bio neosporan, i činilo se da je pred njom još mnogo uspeha i nagrada.
U trenutku kada se činilo da je njena karijera na ivici međunarodnog uspeha, dogodio se događaj koji je zapanjio sve — Ena je preminula nedugo nakon što je postala majka. Njen gubitak bio je još veći udarac zbog toga što je njen život bio prekinut u trenutku kada je postala majka, kad je pred njom stajala nova, prelepa faza života. Rođenje njene kćerke Lane, koja je bila njen svet, došlo je u trenutku kada se činilo da će njena karijera samo rasti. Smrt Ene Begović izazvala je ogromnu tugu među njenim obožavateljima, prijateljima, kolegama, ali i među mnogima koji nisu imali priliku da je upoznaju, ali su je volele zbog njenog talenta i prisustva na ekranu.
Ena je imala sve kvalitete koje su joj mogle doneti internacionalnu slavu. Iako su joj se nudile brojne prilike za nastupe u Holivudu, ona je odlučila da se posveti porodici, a njen život je, nažalost, okončan mnogo pre nego što je imala šansu da postigne sve ono što je mogla. Odluka da se povuče iz javnog života u tom trenutku i posveti svojoj kćerki dodatno je učinila njen gubitak još tragičnijim, jer je donela mnogo sreće svojoj porodici, ali nažalost, nisu imale priliku da uživaju u tome dugo. Ena je bila žena koja je verovala u porodicu i želela da svom detetu pruži ljubav i pažnju koju ona sama nije imala mogućnost da primi u svom odrastanju. Taj pretragičan trenutak kada je otišla, donio je ujedno i veliku tugu, ali i oduzimanje svega onog što je mogla da da svom detetu u narednim godinama.
Godine su prošle od njene smrti, ali se sećanje na Enu i dalje čuva, i to ne samo kroz njene filmove i uloge, već i kroz njenu kćerku Lanu, koja je odrasla u ženu. Lana, koja je sada odrasla i samosvesna osoba, postala je snažan podsjetnik na njenu majku. Svi koji su poznavali Enu ili su je pratili kroz njen rad na ekranu, ne mogu a da ne primete neverovatnu sličnost između majke i kćeri. Lana ima fizičke karakteristike koje su očigledno nasledila od svoje majke, a njene oči, osmijeh i čak gestikulacija podsećaju na Ene. Ta sličnost izaziva jake emocije među onima koji pamte Eninu lepotu i talenat. Oduvek se smatralo da je talent naslediv, a sličnost koju Lana pokazuje u svakom koraku, svakoj gesti i svakom pogledu daje novu dimenziju ovoj istini.
Nedavne fotografije koje je podelio Enin otac, Josip Radeljak, dodatno su naglasile koliko je Lana slična svojoj majci, ne samo u fizičkom smislu, već i u duhovnoj povezanosti. Fotografije su prikazale Lanin izgled, koji je gotovo identičan Eninom, i izazvale još veći emocionalni naboj među ljubiteljima Enine umetnosti, jer su podsećali na to kako genetika može da stvori zapanjujuće sličnosti između majke i kćeri. Ta sličnost nije samo spoljašnja; mnogi veruju da su i karakteristike ličnosti i emotivna dubina koje su imali Ena i Lana slične, te da je majčinska ljubav kroz generacije ostala neprekinuta, unatoč Eninoj preranoj smrti. Za sve koji su poznavali Enu, bilo da su bili njeni prijatelji, kolege ili obožavaoci, njena smrt je ostaće jedna od najtežih tragedija, ali njeno sećanje živi kroz sve ono što je ostvarila tokom svog kratkog života, ali i kroz njen nezaboravni uticaj na svoju kćerku. Lana, iako odrasla, i dalje nosi sećanje na svoju majku i često je vidimo kao živu uspomenu na Enu, koja je preminula previše mlada, ali ostavila neizbrisiv trag na svima koji su je poznavali.