– Mi se sa našim današnjim člankom bavimo sa evergrin muzikom, koja je itekako bila popularna 60 ili 70 godina prošloga vijeka. Jugoslovenska scena je bila jako moćna po tom pitanju, a jedna od njih je i srpska pjevačica Beti Đorđević.
Godine 2013. Blagica Beti Đorđević, poznata pjevačica, suočila se s razornom tragedijom jer je u nepunih 47 godina tragično izgubila sina jedinca od srčanog udara, a iza sebe je ostavila supruga, kćer i sina.
- Slavna žena progovorila je o tragičnom događaju i izrazila uvjerenje da za nju nema mogućnosti oporavka. Poput duboko dirljivog romana, pripovijest ovog jazz pjevača protkana je tjeskobom, neuspjesima i hrabrošću. Iako njezina glazba može izazvati radost i očarati slušatelje, svaka nota nosi duboku tugu koja je ostavila neizbrisiv trag u njezinoj duši.
Teret gubitka djeteta je nezamislivo težak teret koji rađa tjeskobu koja prkosi verbalnom izražavanju. Emocionalna dubina boli ove majke je duboka, a ona je hrabro otkrila svoje najintimnije osjećaje u rijetkom iskazu iskrenosti. Duboki osjećaj praznine i goleme tuge koji je izjedao njezino biće opipljiv je u riječima koje je ispričala. Podnijela je neopisivu bol zbog gubitka sina koji je tragično preminuo od iznenadnog srčanog udara u 47. godini života. Nakon tog teškog gubitka ostali su njezini unuci, Kristina i Vladan, te njezina kćer -pravo, Snežana.
Ogroman trag ostavio je na njenom srcu kao rezultat razorne težine gubitka djeteta, tereta koji se obično smatra nepodnošljivim. Njezin izvještaj dodatno naglašava važnost obiteljskog ohrabrenja i ljubavi, koji su odigrali ključnu ulogu u njezinoj sposobnosti da izdrži i prevlada ovo srceparajuće iskušenje.
- “Nalazim se na groblju, jedinom mjestu koje se čini prikladnim, kad me ispituju… Samo ja posjedujem znanje o svojim najdubljim emocijama. Za mene je izazovan zadatak da vam ih artikuliram… Odabirem izraziti se pjesmom, odnosno prodornim krikom. Sa svakom notom, sa svakom melodijom, moja muka se oslobađa. Duboka me tuga obuzima. Moj voljeni sin je otišao… Podlegao je srčanom udaru u 47. godini života. Iza sebe je ostavio dvoje dece. Unuku Kristinu, unuka Vladana i izuzetnu snaju Snežanu – otkrila je Beti Đorđević u razgovoru za Blic.
Nakon tragičnog Branislavova odlaska naišla je na izazove kada je trebalo artikulirati svoju tugu. U početku je vjerovala da će svoju tjeskobu podnijeti u samoći, ali je na kraju u sebi otkrila hrabrost da to otkrije svojim slušateljima. Izašavši na pozornicu Gardoša samo mjesec dana nakon gubitka voljenog sina, njezin je nastup bio preplavljen sirovim osjećajima i suzama. Unatoč statusu poznate pjevačice, nije se trudila prikriti svoju bol. U trenutku ranjivosti, otvoreno je izjavila publici da je cijeli spektakl posvećen njezinom sinu, otpjevavši iskrenu baladu “Crying Time” i podijelivši svoju duboku tugu sa svima prisutnima.
Izražavajući svoje osjećaje, Beti ističe utjehu i motivaciju koju joj pružaju unuci i snaha. Postali su svjetionici radosti u njezinu postojanju, i unatoč tome što u sebi nosi najtužnije melodije, njezina ljubav prema njima služi joj kao nepokolebljivi izvor otpornosti. Kao što sama potvrđuje, njezina se glazba transformirala u odraz njezina putovanja, sredstvo za kanaliziranje njezine tuge i tjeskobe.
Priča o Beti služi kao dirljiv podsjetnik na neukrotivu prirodu ljudskog duha i duboku sposobnost glazbe da prenese emocije. Unatoč nezamislivom gubitku, Betina glazba i njezina neustrašiva odluka da podijeli svoju priču svjedočanstvo su transformativne moći umjetnosti u liječenju najdubljih rana i ustrajavanju u životu.
- U Ugrinovcima, naizgled dalekom mjestu koje naziva domom, povučeno živi Beti Đorđević, renomirana ličnost domaće glazbe. Njezino ime zlatnim slovima blista u analima povijesti. Betin osebujni jazz vokal učinio ju je lako prepoznatljivom, a njezina izuzetna karijera ostavila je neizbrisiv trag na šezdesete godine prošlog stoljeća.
Narativ o njezinu uvodu u carstvo glazbe posjeduje određeni stupanj osebujnosti. Betin afinitet prema glazbi potaknuo je njezin suprug Slobodan Bob Đorđević, koji je i sam glazbenik. Zajedno su donijele odluku o suradnji na albumu koji je označio početak Betinog puta u glazbenoj industriji. Nisu znali da će Beti s vremenom steći široko priznanje i divljenje na glazbenoj sceni.
Nakon devedesetih njezina je glazba skliznula u zaborav, da bi se ponovno pojavila krajem desetljeća kada su njezine bezvremenske pjesme oživljene kroz remixeve i kompilacije. Beti se iznenada vratila, uživajući u novostečenoj popularnosti. Međutim, čak i uz sve trijumfe, nije uspjela zasjeniti tragične događaje koji su se odvijali.
U ponovnom izlasku na scenu putem emisije RTS-a “Ja mogu sve”, Beta utjehu traži u snazi glazbe, stalnog utočišta u teškim vremenima. Početni dio razgovora prikazuje njezinu otpornost i želju za životom kroz njezin blistav osmijeh, pametne primjedbe i zarazan smijeh. Međutim, kako razgovor napreduje, drugi dio otkriva duboku i vječnu ranu, vidljivu kroz suze i bol.
