Radoš Bajić, čuveni glumac i redatelj u Srbiji, neosporno zauzima važno mjesto u svijetu zabave. Pregledavajući svoje formirajuće godine, ističe se jedno duboko sjećanje koje je ostavilo neizbrisiv trag u njegovoj svijesti.
Unatoč bogatoj karijeri s mnoštvom uloga i uspjeha, Radoš Bajić je uspio sačuvati tajanstvenost oko svog privatnog života. Dok su njegova cijenjena djela kao što su “Selo gori” i “Baba se češlja” privukla značajnu pozornost, detalji o njegovim osobnim životnim događanjima ostaju rijetki. Poznato je da je već dugi niz godina u braku i ima obitelj ispunjenu ljubavlju, s djecom i unucima. Međutim, rijetko dijeli duboku tragediju koju je proživio tijekom svojih godina odrastanja.
U tim formativnim godinama doživio je potresnu tragediju gubitka svoje sestre Radmile, koja je tragično preminula u dobi od samo 13 godina. Radoš Bajić je započeo svoj životni put 24. rujna 1953. u selu Medveđi kod Trstenika. Kao drugo dijete i jedinac u obitelji sela, oko njega su bili roditelji Miloš Bajić i Vera, te baka i djed Mirko i Savjeta. Sjećanja na djetinjstvo obuhvaćaju prostranstva sela i livada, no uvijek zastaju u trenutku kada je njegova sestra Radmila napustila ovaj svijet u njezinoj nježnoj dobi od 13 godina. Njeno prerano odlazak bio je rezultat nemilosrdne bolesti koja tada nije imala lijeka, a koja i dalje ostaje neizlječiva do danas. Radmila, s anđeoskim licem i očima punim života, bila je odnijeta bez ikakvog objašnjenja i razloga, ostavljajući obitelj u tuzi.
Gubitak voljene sestre ostavio je dubok trag u Bajićevom srcu i duši. Njegovo sjećanje na nju vjerojatno je oblikovalo njegov karakter i umjetnički izraz, pružajući mu dublji uvid u ljudsku patnju i tragiku života. Unatoč usponima u karijeri i sreći u obitelji, sjećanje na sestru Radmilu ostaje neizbrisivo, podsjećajući nas na to da iza svake javne ličnosti stoje privatne priče boli i gubitka.
