U nastavku našeg današnjega člaanka, donosimo vam jednu jako zanimljivu priču, a koja dolazi iz Bosne i Hercegovine. Naime, radi se o ženi, koja baš i nema puno sreće u ljubavi….
U malom selu u blizini Srebrenice, u Bosni i Hercegovini, žive brat i sestra čija je priča prožeta tugom. Brat je otac šestero djece, dok sestra nije imala priliku prihvatiti se majčinstva. Svoju bol izražava žaljenjem da bi život bio znatno manje težak i tužan da joj je Bog udijelio blagoslov makar i jednog djeteta. Svoj osjećaj usamljenosti pripisuje svojoj borbi s neplodnošću. Kako priča, doživjela je više brakova; usprkos tome, svaka od njezinih partnera na kraju je otišla nakon što su shvatili da nisu u stanju začeti. Živeći na selu, oboje se bave stočarstvom, posebice uzgojem ovaca.
Unatoč dobi od 70 godina, sestra se bavi zahtjevnim fizičkim poslovima, uključujući obradu polja i čuvanje stoke. Iako se suočava s brojnim izazovima vezanim uz život na selu, ona ustraje i daje maksimalan trud. Smirenog raspoloženja izražava svoje stajalište, navodeći da je nezabrinula za budućnost i da nijedan zadatak ne doživljava kao težak, pod uvjetom da je sposobna raditi i voditi aktivan način života. Stanujući kod brata, koristi sobu koju joj je on stavio na raspolaganje. Unatoč nedostatku vlastite zemlje ili stoke, sestra pomaže bratu u svim aspektima njihovih nastojanja. “Ne vidim nikakav napredak u svojoj situaciji i vjerujem da je to jednostavno pitanje. Živim s bratom koji mi je ponudio sobu. Tijekom ljetnih mjeseci Seka se bavi jednostavnim poslovima, poput traženja gljiva, šljive, ili kopriva, koja daje dovoljno hrane za sprječavanje gladovanja.
Sestra, koju nazivamo Seka, artikulira svoje poteškoće u razumijevanju pojedinaca koji se umjesto sudjelovanja u radu odlučuju za nerad. Njezin glavni izvor ljutnje nastaje kada čuje seljane kako žale zbog nedostatka resursa, dok istodobno odbacuju dostupne prilike za posao. Čvrsto je uvjerena da se ono što je potrebno može postići marljivim trudom, a ne neprestanim kritiziranjem onih koji marljivo rade. “Ne patim od gladi”, tvrdi ona. “Najviše me muče jadikovke seljana o nedostatku sredstava i nespremnosti da nešto poduzmu.
No, tko se upusti u posao, prije će otkriti obilje mogućnosti, nego negodovati u društvu vrijednih. Seka je devedesetih doživjela gubitak supruga; bez obzira na to, ona tvrdi da je najveća poteškoća u njezinu životu bila nemogućnost rađanja djece. Tvrdi da bi imati čak i jedno dijete predstavljalo nemjerljiv blagoslov u njenom životu. Njezino izvješće o njezinom braku je posebno izvanredno – otkriva da je njezina zajednica s njezinim mužem trajala samo tri mjeseca. Prije ovog braka udavala se dvaput, ali oba su braka završila razočaranjem zbog njezinih problema sa začećem, što se dogodilo u dvije različite obiteljske situacije.
Naposljetku, kad je vjerovala da je otkrila sreću sa svojim trećim mužem, njihova je radost bila tragično prolazna, jer je on ubrzo nakon toga preminuo. – I prije sam iskusila brak, ali sam iz te zajednice udaljena zbog nedostatka djece. To se dogodilo dva puta unutar dvije odvojene obitelji. U svom trećem braku uživala sam u skladnoj vezi sa svojim suprugom; no on, nažalost, nije dugo živio i preminuo je. U prvom braku Seka je živjela u Bijeljini tri godine. U prevladavajućem načinu razmišljanja stanovnika sela u to vrijeme, žena koja nakon tri godine braka ostane bez djece smatrala se neprihvatljivom.
Posljedično, Sekin muž ju je protjerao s njihovog imanja, smatrajući je bezvrijednom jer nije uspjela ispuniti društvena očekivanja majčinstva. Ovaj prikaz primjer je strogih društvenih normi i pritisaka s kojima su se žene poput Seke susretale u ruralnim zajednicama tijekom tog doba. Tri godine je sa prvim mužem živjela u Bijeljini. Tijekom tog vremena, dominantni način razmišljanja među seljanima smatrao je nepodnošljivim da žena ostane bez djece nakon tri godine braka. Posljedično, protjerali su je s imanja, smatrajući je odgovornom koja ne nudi nikakve doprinose.
Svoj drugi brak započela je u neobičnom selu u blizini Zvornika. Ubrzo nakon što je započeo njihov zajednički život, njezin suprug je otišao na odsluženje vojnog roka, što ju je primoralo na samostalno snalaženje. Seka je dočekala njegov povratak iz JNA; međutim, po dolasku, odlučio ju je napustiti i preselio se kod susjeda. Njihova zajednica trajala je samo 9 dana. Seka tvrdi da je zbog nemogućnosti začeća svi supružnici “bježali” od nje. Prenosi osjećaj ravnodušnosti u pogledu trajanja svog života ili mogućnosti da proživi još jedan dan, jer navodi da čezne za svojom obitelji i djecom, koji bi joj pružili sreću.
Nakon početka našeg suživota, odmah se prijavio u vojsku, a mene je ostavio samu sebe. Čekala sam njegov povratak iz JNA, ali je po dolasku odlučio otići i živjeti kod susjeda. Naša veza trajala je samo 9 dana. Sekina pripovijest dirljivo oslikava uznemirujuću stvarnost s kojom se susreću brojni pojedinci koji se bore s izazovima plodnosti i društvenim pritiscima koji ih prate. Uz raspad brakova, Seka je proživjela duboki osjećaj gubitka u smislu smisla i radosti koje mnogi pronalaze u obiteljskim vezama.
