Danas vam donosimo stari zapis o ateisti koji je pronašao izlečenje na Ostrogu, mestu gde se dešavaju čuda.
- San sam odmah ispričala roditeljima, koji su također rekli da moram na Ostrog. I tako smo s mojom majkom (koja je već bila prilično teško bolesna i iscrpljena) prvi put krenuli put Ostroga. Proveo sam dvije noći u molitvama koje su mi svakodnevno čitale Ono što je rečeno da me boli sve je zaboravljeno, tako da na kraju dva dana odlazim kući u najboljem raspoloženju i savršenog zdravlja. Zadovoljstvu mojih roditelja nije bilo granica. Tako sam sada zajedno sa stricem Dašom Cmiljanićem i majkom Miljom i ove godine položio zavjete pred Bogom i svetim Vasilijevom moleći se zauvijek da “čuvam sebe i svoj prag od svakoga zla”.
U rujnu 1956. došao je neki Drago Džabarkapa iz sela Vrulje kod Pljevalja na poklonjenje svetom Vasiliju i rekao: “Prije dvije godine bio sam jako bolestan od stomaka. Obratio sam se liječnicima u Pljevljima, Prijepolju i Sarajevu. Liječnici bili u nedoumici oko moje bolesti; na kraju se pokazalo da je to bio čir na želucu, međutim, liječnici su predložili da je to najbolje za mene: poslati me u bolnicu na 20 dana uz potpuno mirovanje. na poduzimanje operacije nakon dobivanja pismenog pristanka od mene i mojih roditelja. Unatoč strašnim bolovima – koji su svakim satom postajali sve nepodnošljiviji – vratio sam se kući, te iste godine nisam mogao više ustati iz kreveta. ožujka, zaspi samo neobičan san koji mu se prikrao.
Da sam odmah obavio razgovor sa roditeljima, tako da su se u snu istog trenutka roditelji dogovorili da bez odlaganja krenem u Ostrog. Tako ja sa svojom majkom (iako teško bolesna i umorna) prvi put odlazim u Ostrog. U Ostrogu prenoćim kod Sveca dvije noći, uz svakodnevno čitanje molitvi. Istog trena osjećam se bolje i nakon dva dana, sasvim zdrav… I tako veselo kući vratio svoje zdravlje. Stoga je sreća mojih roditelja bila neizmjerna. U znak zahvalnosti svetom ocu Vasiliju za ozdravljenje i ove je godine došao zajedno sa stricem Dašom Cmiljanić i majkom Miljom. Molim se Svemogućem Bogu i Svetom Vasiliju da me ozdravi da i dalje čuvaju mene i moje sve ukućane “od svakog napada”. Rekao san odmah roditeljima koji su mi odobrili odlazak na Ostrog.
Tako smo sa majkom (iako je bila jako bolesna i krajnje iscrpljena) prvi put otišli na Ostrog. Ondje sam proveo jednu noć sa Svecem – ukupno dvije noći – moleći svaki dan. U tom trenutku osjećam se bolje; za dva dana, već sam praktički izliječen i tada se vraćam kući veseo i zdrav. Sreća mojih roditelja bila je neizmjerna. I ove godine u znak zahvalnosti otečestvu Vasiliju na ponudi za moje izlječenje od bolesti ove godine donijeli su čika Dašo Cmiljanić i majka Milja “uvijek nosite veliki krst oko vrata molite se Bogu i svetom Vasiliju neka me čuvaju, čuvaju me i sve što je moje od svakog zlog čovjeka«.
Odmah sam ispričala san roditeljima, koji su pristali da odmah odem u Ostrog. Tako ja i majka (koja je bila teško bolesna), prvi put sve do Ostroga. Na Ostrogu sam dvije noći proveo kod Sveca, uz svakodnevno čitanje molitvi. Odmah mi je bolje pa se nakon dva dana, već praktički zdrav, veselo vraćam kući: roditelji su bili presretni. Uz zahvalu svetom ocu Vasiliju za ozdravljenje i ove godine došli su s ujom Dašom Cmiljanić i majkom Miljom. “Uvijek se molim Bogu i svetom Vasiliju da me i dalje čuvaju (mene i sve što je moje) od svakog lopova”.
