– U nastavku našeg današnjega članka govorimo o porodici, koja je stub cijeloga društva. Jednostavno, osoba koja ne ostvari svoju porodicu i ne dokaže se kao roditelj, kao da ništa nije napravila u životu….
Ideja o suzdržavanju od korištenja imena svojih roditelja ima uvjerljivo i smisleno opravdanje. Često se vodi rasprava o tome je li prikladno da se roditelji oslovljavaju imenom. Iako je uobičajeno mnoge pojedince u našim životima nazivati njihovim imenom, ključno je priznati da su “mama” i “tata” jedini koji zaslužuju ovu titulu. Roditelji su često zatečeni kada ih djeca iznenada oslovljavaju imenom umjesto tradicionalnim “mama” ili “tata”, slično neočekivanoj upotrebi “gospođo” ili “gospodine” kada se obraćaju mladim osobama.
Dok neki roditelji cijene ovaj nekonvencionalan pristup jer promovira autentičnost, prijateljstvo i ravnopravnost u odnosu s djecom, primjetna je razlika u tonu kada sin pita majku: “Zorka, što si pripremila za ručak?” u usporedbi s “Mama, što si danas kuhala?” Potonje omogućuje majci da zadrži svoju roditeljsku ulogu bez prelaska u novo prijateljstvo, što nije idealno. Ima roditelja koji traže utjehu u odvajanju od tradicionalnih metoda razigranog zadirkivanja i maženja svoje djece, uvjereni da to potiče jaču vezu. Međutim, nesvjesno griješe.
Srećom, postoje i drugi koji razumiju razliku između biti roditelj i biti prijatelj, i potpuno su u pravu. Dinamika unutar obitelji je zamršena i ključno je priznati inherentnu hijerarhiju koja se pojavljuje kroz obrazovanje i iskustvo. Dok “majka” i “otac” imaju službene titule, kao što se vidi u pravnim dokumentima, izrazi “mama” i “tata” zrače toplinom i privrženošću, dajući jasnoću o ulogama i odnosima unutar obitelji. Prethodne generacije smatrale bi nepoštovanjem oslovljavanje roditelja njihovim imenima, ali vremena su se promijenila.
Unatoč usredotočenosti društva na potrebe djece, roditelji i dalje žele ljubav i odanost svoje djece, čak i u načinu na koji im se obraćaju. Sredinom 20. stoljeća pojavili su se novi žargonski izrazi poput “keva” i “čale”, “stari” i “stara” koji su i danas u upotrebi. Ti se pojmovi nisu smatrali uvredljivima, već prije dijelom evoluirajuće jezične kulture modernog doba, koje mladi ljudi obično koriste kada govore o svojim roditeljima izvan kuće. S vremenom je došlo do pomaka u tradicionalnim vrijednostima kojima su dominirali muškarci i koje su nekoć upravljale obiteljskim odnosima, uključujući običaj da djeca svoje roditelje oslovljavaju imenom.
Vrijedno je napomenuti da dopuštanje vašem djetetu da koristi ovaj oblik obraćanja ne određuje vašu vrijednost kao roditelja, niti se na temelju toga treba donositi bilo kakav sud o vašem djetetu. Međutim, kada je riječ o važnim odlukama unutar kućanstva, bitno je uspostaviti jasne uloge. Te uloge ispunjavaju majke i očevi, a za djecu je ključno da poštuju njihove odluke i razumiju svoju poziciju unutar obiteljske dinamike. U konačnici, značaj su same uloge, a ne konkretna imena koja se koriste. Zajedničko je stajalište psihologa o praksi neoslovljavanja roditelja imenom. Ova praksa ima potencijal kultivirati veći osjećaj autoriteta kod djece, što može pridonijeti razvoju narcisoidnih osobina.
Značaj roditelja u našim životima usko je povezan s bezuvjetnom ljubavlju, a obraćanje njima kao “mama” i “tata” iskren je način izražavanja zahvalnosti i naklonosti, bez obzira na dob. Ovi ljupki izrazi imaju univerzalnu privlačnost i zadržavaju svoj emocionalni utjecaj na raznim jezicima, zbog čega su univerzalno prepoznati kao najizvrsniji izrazi obiteljske ljubavi.
