Dragan Kobiljski je u posljednbjih par dana u epicentru dešavanja u medijima pogotovo Srpskih medija. On se najviše oglašava po pitanju Koste Kecmanovića, te još uvijek ne može da se navikne da njegova kćerka više nije među živima.
Tokom parničnog postupka u Višem sudu protiv dečaka odgovornog za svirepo ubistvo drugarice u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu 3. maja, ožalošćena majka Nina Kobiljski dala je duboko emotivno svedočenje koje je ganulo sve prisutne u prostrana sudnica Palate pravde do suza.
Nakon što ju je progutala razorna tragedija, supruga Dragana Kobiljskog, bivšeg odbojkaša koji je postao trener, podijelila je pogled u sumornu stvarnost koja sada definira postojanje njihove porodice. Koncept života za nas je dobio potpuno novo značenje. Djeca koju smo izgubili nikada se ne mogu vratiti, pa smo se pomirili sa vječnim stanjem tuge i tjeskobe. Naš bol je opipljiv, kao da nam srca neprestano krvare.
U tragičnom incidentu ovog ljeta, doživio sam strašnu nesreću na ulici u kojoj sam dobio frakturu zuba i ruke. Međutim, kada sam stigla u Hitnu pomoć, bilo mi je teško da doktorima prenesem pravi uzrok mog pada. Nije me spotaknula obična nesvjestica, već ogromna bol i bol u srcu koju sam doživljavao. Uprkos mojoj želji da nastavim da ispunjavam svoje uloge predane majke i supruge, osećam da me muči nesigurnost u pogledu svoje sposobnosti da povratim punu funkcionalnost. Težina krivice mi teško pada dok razmišljam o činjenici da moje dijete nije bilo na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, već upravo tamo gdje je trebalo da bude – u školi. Ove silne emocije ostavile su me neutješnom. Na početku svog izlaganja Ninin suprug, odbojkaški trener Dragan Kobiljski, izgovorio je sljedeće riječi:
Kao otac Eme Kobiljski, koja je tragično pogubljena, mogu posvjedočiti da je rođena prije vremena. Međutim, od samog početka nas je družila izuzetna povezanost i rado sam se pobrinuo za svaku njenu potrebu, od mijenjanja pelena do uspavljivanja. Naša porodica je bila ispunjena srećom i ljubavlju.
Dragan Kobiljski je kroz oči pune suza izrazio duboku vezu koju dijeli sa suprugom, ističući da je ona osoba koja ga je najviše voljela u životu. Od samog početka između njih je došlo trenutno do razumijevanja. Dragan se živo prisetio poražavajućih vesti koje je dobio 3. maja, zbog kojih je požurio kući, 700 kilometara udaljenoj od Beograda. Po dolasku je doživio prvi zagrljaj sa suprugom, koja ga je željno čekala na vratima stana. Od tog kobnog dana, njihove živote je progutao neodoljiv osjećaj očaja. Radeći u Bukureštu, Dragan uveče pronalazi utehu kada gleda u sliku svoje žene, osećajući se kao da ga ona uverava govoreći: „Tata, sve će biti u redu“.
U trenucima samoće, često se nađem kako joj sastavljam iskrene poruke preko Vibera, dijelim trenutna dešavanja i osjećam ubod tuge kada svjedočim riječima “davno” koje se prikazuju kao “posljednji put viđeno”. Tako naizgled mali detalj zadaje mi ogromnu bol, otkrio je ožalošćeni otac preminule devojčice, koji je dalje istakao da se porodica svakog dana moli Bogu za hrabrost da izdrži.
Moja stalna komunikacija s Emom izvor mi je utjehe. Kad god postignem pozitivne rezultate, izlazim iz sale, gledam u nebo i izražavam joj svoju zahvalnost. Živo se sjećam vremena koje sam dijelio s njom dok je bila mala zbog prevremenog porođaja. Rekao sam joj: “Tvoj otac je prvo slušao kako bi se uvjerio da dišeš, a zatim je poslušao kvalitet tvog disanja. Jednog dana bi se mogao zapitati s kim ćeš disati.” Nažalost, to nikada nisam imao prilike da doživim. Dragan Kobiljski, obuzet emocijama, u suzama je rekao: “Nećemo dozvoliti nikome da nas odvoji od naše voljene Eme. Naša veza je neraskidiva. Iako se trudimo da nađemo utjehu, to je i dalje težak zadatak.
Na kraju, otac Eme, koja je tragično ubijena, rekao je da im je sveštenik preneo Eminu odluku da se hrabro suoči sa ubicom, ističući važnost poštovanja njenog izbora. Otac je dalje priznao da je kao roditelj svedočanstvo njihove časti kada ih njihovo dete nadmaši, a Emmina snaga je nadmašila čak i njegovu.
