– Mi u nastavku našeg današnjega članka, govorimo o popularnim estradnim ličnostima, koji su svoj mir pronašli u vjeri Milan Stanković, popularni pjevač je to uradio još prije 3 godine, ami danas govorimo o Danijelu Ljuboji, fudbaleru iz Srbije, koji je svoje zvijezdane trenutke imao početkom 2000 godine. Slijedi i priča o njemu.
Prije skoro dvadeset godina Danijel Ljuboja je ponosno predstavljao našu zemlju kao fudbaler, učestvujući kao reprezentativac na Svjetskom prvenstvu održanom u Njemačkoj 2006. godine.
Nakon uspješne i prosperitetne karijere Danijel Ljuboja (45) je sticao iskustvo igrajući u Francuskoj i Njemačkoj. U novije vreme odabrao je povučen život, boraveći na putu Soho-Pariz-Beograd.
- Tokom uskršnjeg intervjua za Kurir, on deli svoj put otkrivanja pravoslavlja i dubok uticaj koji je vera u Hrista imala na njegov život. Danijel se bavi iskustvima Srba koji žive u Francuskoj, govori o reprezentaciji i istražuje potencijale Srbije na predstojećem Evropskom prvenstvu u Nemačkoj. Osim toga, on se osvrće na dva navrata kada mu je za dlaku nedostajalo da dođe u Crvenu zvezdu.
Koje je trenutno zanimanje Danijela Ljuboje? Koja je vaša trenutna profesija?
Za uskršnje izdanje Kurira, Danijel Ljuboja je inicirao razgovor govoreći o svom nastavku bavljenja fudbalom. On sada nudi smjernice fudbalerima dok se kreću kroz proces odabira kluba. Ljubojina posvećenost proteže se i na vlastitu djecu, jer njegov sin trenira fudbal, a kćerka se bavi tenisom. Izražava snažnu strast prema njihovim aktivnostima.
U kojoj ste mjeri zadovoljni svojom karijerom, koja je nesumnjivo prosperitetna?
Kada razmišljam o brojnim vještim fudbalerima kojima sam svjedočio, obeshrabrujuće je odati priznanje onima koji nisu postigli uspjeh u karijeri. Među njima je bilo nekoliko izvanrednih pojedinaca koji se, nažalost, nikada nisu popeli dalje od treće lige. Možda sam mogao više ili manje doprinijeti u smislu poboljšanja njihovih sposobnosti. Ipak, u njihovim naporima se mora naći zadovoljstvo.
Šta mislite o činjenici da, na osnovu naučnog istraživanja 100 nadarene djece, samo jedno ili moguće dvoje postaju elitni fudbaleri?
- Da biste postigli uspjeh kao istaknuti sportista, moraju se uskladiti brojni faktori. Samo posjedovanje talenta bez ulaganja potrebnog napora neće dovesti do trijumfa. S druge strane, uz naporan rad, čak i oni kojima nedostaje urođeni talenat i dalje mogu biti izvrsni. Uočili smo brojne sportiste i fudbalere koji su svojom posvećenošću i marljivošću postigli veličinu. Osim toga, ključno je posjedovati inteligenciju i mentalnu oštrinu za navigaciju u svijetu sporta i postizanje uspjeha.
Možete li opisati iskustvo boravka u Francuskoj? Koji faktori su uticali na vaš izbor da uspostavite svoju rezidenciju u Parizu?
Pošto sam proveo dosta vremena u Francuskoj, navikao sam se na to. Moje putovanje u ovu zemlju počelo je sa 13 godina, a sada se osećam kao drugi dom. Međutim, postoji nešto od velike važnosti što moram da iskažem – moja naklonost Srbiji. Neosporna je privlačnost Beograda i cele zemlje. Ovdje živi moja porodica, a biti okružen voljenim osobama je zaista mjesto gdje se nalazi utjeha. Dok sa porodicom živim u Francuskoj i moj brat je tamo osnovao svoju porodicu, naši koreni ostaju čvrsto usađeni u Srbiji. Većina naših rođaka je ovde, a iako Francuska nudi mnoštvo prijateljstava, postoji poseban osećaj koji Srbiju izdvaja. Prisustvo Gospodnje se oseća i ovde i tamo, a u Srbiji se može naći uteha u obilasku manastira i negovanju dragih. Riječi ne uspijevaju obuhvatiti suštinu ovog iskustva.
S obzirom na vaše izuzetno tečno znanje francuskog, zanima me da li prvenstveno razmišljate i komunicirate na tom jeziku ili na srpskom.
Postoje prilike u kojima razmišljam na francuskom, posebno kada komuniciram sa francuskim pojedincima. Međutim, odlučan sam da se vratim svom maternjem jeziku, jer on pripada nama. Nameravam da svoju decu upućujem da međusobno komuniciraju na srpskom, a ne na francuskom. Bitno je da ovo ne previdimo.
U kojoj meri vas je uticaj Francuske oblikovao kao fudbalera?
U početku, putovanje je bilo daleko od lakog. Kada sam sa 13 godina stigao u Sošu, našao sam se okružen momcima od 15 godina koji su bili prva generacija koja je prošla obuku. Naravno, biti mnogo mlađi od njih predstavljao je svoje izazove. Međutim, tokom audicije, pokazao sam svoje vještine i odmah mi je ponuđeno mjesto. Ne samo da sam bio najmlađi igrač, već sam imao i dodatnu prepreku nepoznavanje jezika. Prilagođavanje ovom novom okruženju pokazalo se prilično teškim. Ipak, uz podršku Gospoda i mog oca, izdržao sam i na kraju izborio mesto u prvom timu. Ovo dostignuće nije bio mali podvig. Jedno je pridružiti se Soši kao etabliran igrač u nižim ligama, ali probijanje barijera i igranje za vrhunski tim je sasvim drugi izazov. Usprkos svemu, uspio sam u tome, iako je to bio daleko od jednostavnog zadatka.
Kakva su vaša sjećanja na vrijeme provedeno na radu u Francuskoj?
Kao 19-godišnji igrač imao sam priliku da pokažem svoje vještine dok sam igrao za Sošo. Tokom vremena provedenog u timu, uspio sam u četiri ili pet navrata pronaći leđa u mreži. Nažalost, Sošo je iste sezone dočekao ispadanje u drugu ligu. Kao entuzijastični i ambiciozan fudbaler, želeo sam da se takmičim u najvišoj ligi. Uprkos neuspehu, doneo sam odluku da ostanem u timu i nastavio da briljiram u drugoj ligi, postigavši impresivnih 17 ili 18 golova i postao jedan od najboljih strelaca lige. Na kraju sam se preselio u Strazbur, gde sam doživeo mešavinu uspona i padova tokom tri godine. Nakon mog boravka tamo, napravio sam sljedeći korak u karijeri pridruživši se PSG-u.
Pošto sam iskusio igranje i za Stuttgart i za Wolfsburg u Njemačkoj, često me pitaju o razlikama između Ligue 1 i Bundeslige.
Tokom mog boravka u Francuskoj, primijetio sam izrazit kontrast u prilikama koje se daju mlađim igračima u odnosu na Njemačku. U Njemačkoj sam se često suočavao sa defanzivcima koji su bili u srednjim 30-im godinama, što mi je olakšalo briljiranje u Bundesligi. Fudbalska kultura u Njemačkoj je otvorenija i ekspanzivnija u odnosu na Francusku. Ipak, vrijedi napomenuti da je fudbal u Francuskoj fizički zahtjevan, što je i sam Messi iskusio. Bio je zapanjen brzinom igre. Francuska je poznata po tome što je centar za transfere igrača, sa značajnim brojem afričkih fudbalera koji posjeduju superiorne fizičke atribute.
Kakav značaj za Vas lično ima Uskrs, najznačajniji hrišćanski praznik?
Dok sam odrastala, moja porodica je uvijek radila na proslavi Uskrsa. Međutim, način na koji smo slavili se promijenio kada je neko u porodici odlučio da posti. To je postao postepen proces pripreme koji je vodio do tog posebnog dana. Post nam je omogućio da proširimo vidike i ostanemo fokusirani, tako da kada je Uskrs konačno stigao… To je kao da fudbaler trenira i sprema se za veliku utakmicu. Bar ja to tako vidim. Ako neko ne posti za vrijeme Uskrsa, to mu jednostavno postaje još jedan običan dan. Gubi svoj značaj i pravu suštinu ovog značajnog praznika. Pravo značenje Uskrsa se zaista osjeti kroz čin posta.
