– Muziku 80 godina prošloga vijeka, označili su veliki hitovi prije svega sarajevske pop rok škole. Jedna od grupa je koja je začetnik cijelog jednog pokreta jeste Crvena Jabuka. Međutim, njihov početak nije bio bajan, pošto je prvobitni pjevač, koji je otpjevao prvi album, nesretno stradao malo prije ulaza u Mostar.
- Prije više od 40 godina kultni bend Crvena jabuka pojavio se na glazbenoj sceni, a njihova zbirka bezvremenskih hitova učvrstila je njihov status cijenjene i utjecajne grupe. Od samog početka, njihova je glazba bila vođena sirovim emocijama, služeći im kao svjetlo vodilja. Umjesto prilagođavanja popularnim trendovima, uvijek im je prioritet bilo povezivanje sa srcima svojih slušatelja. U razdoblju kada je cijela regija bila očarana njihovim pjesmama, dogodila se razorna tragedija koja je ostavila trajan trag od kojeg se nikada nisu u potpunosti oporavili.
Naime, bilo je to 18. rujna 1986. godine kada su članovi benda “Crvena jabuka” doživjeli tešku prometnu nesreću u Jablanici dok su išli na koncert u Mostar. U poslijepodnevnim satima članovi orkestra krenuli su iz Sarajeva za Mostar opremljeni s tri automobila i malim kamionom koji je prevozio njihove instrumente. Aljoša Buha, bas gitarista, uz solistu Dražena Ričla Ziju i vozača Zlatka Arslanagića, okupirali su Fiću. Odmah iza njih u Golfu su bili Dražen Žerić i Darko Jelčić.
- Žureći prema koncertu, organizator turneje iz Zenice, zajedno sa Žerićem i Jelčićem, predstavnicima “Atlasa”, naišli su na pozamašnu masu koja je okružila izmrcvareni Fićin automobil odmah iza Jablanice prema Mostaru. Unatoč nedostatku vremena, prije nastavka puta nisu mogli ne primijetiti metež.
Nažalost, njihovi suradnici su se u to vrijeme zatekli na Fidžiju. Vozilo je iznenada naglo skrenulo u zavoju, skrenulo ulijevo i uz odječan udar udarilo u kamion vršanskih registracija.
Njoj se Draženovo ponašanje činilo neobičnim, kao da predosjeća nešto što će tek doći. Tijekom našeg ugodnog razgovora, moja je šogorica otkrila svoju stalnu fascinaciju hiromantijom i svoj značajan napredak na tom polju. Dražen, koji je jako volio mog brata, uperio je ozbiljan pogled u nju i raspitivao se za svoj životni vijek. Gledajući sada unatrag, čini se kao da naslućujete kada se slični događaji dogode. Kao da je postojao neki predosjećaj, znaš… podijelila je i nastavila.
Tog kobnog četvrtka, kada je Dražen krenuo u Mostar, ugledao ga je jedan moj susjed, koji mi je kasnije ispričao događaj. Kao što je bio običaj, sva su se djeca okupila vani i vukla za njim dok je silazio stubama prema ulici. Zastavši na trenutak, nježno je milovao svako dijete po kosi i svakome nešto šapnuo. Činilo se kao da im se trajno oprašta.
Osim toga, način prijevoza kojim su putovali u Mostar nije joj bio po volji.
- Kao i svaka zabrinuta majka, uvijek sam osjećala zabrinutost kad god je moja kći išla na put. No, Dražen, kao pedantan kakav je bio, uvijek joj je organizirao prijevoz, čak i od naše kuće. Imao je određeni standard i ako nešto nije ispunilo njegova očekivanja, jednostavno to nije prihvaćao. Neposredno prije njihovog sudbonosnog putovanja, nisam mogao a da ga ne pitam za auto koji će voziti. Da me smiri, umirio me je rekavši: “Zlajin Fića nije idealan, ali nema razloga za brigu. Neću voziti Zlajin Fiću, nego ću biti u Žerinom Golfu. Novi je auto, a Žera je vješt vozač.” Ipak, još mi nije jasno kako je Dražen završio u Zlajinu Fići, pogotovo s obzirom na njegovu visoku visinu.
Odlomak: Bez njezinog znanja, značajan broj pojedinaca okupio se na ispraćaju Dražena.
Nisam bio svjestan da je bilo 10.000 Sarajlija koji su došli na Draženov dženazu. Tek naknadno sam saznao da su se bezbrojne sate zadržavali na groblju. Cijelu noć uz Draženov grob okupili su se brojni mladi koji su ronili suze žalosne riječi. Ovo neodoljivo pokazivanje emocija dokaz je koliko su ga svi voljeli. Mogu samo reći da je njegov dolazak bio kao dolazak proljeća, ali njegov odlazak kao dolazak jeseni. Iako je njegovo vrijeme s nama bilo kratko, u tim je godinama postigao mnogo više nego što bi većina mogla postići u životu. Njegovo postojanje imalo je veliki značaj”, zaključila je.
Na Draženovom nadgrobnom spomeniku u obliku prerezane jabuke uklesan je stih iz jedne njegove pjesme.
- Kako se kolovoz bližio kraju, oprostio sam se od prolazne sreće koja je krasila moj život, znajući da je njezina ljepota jednostavno bila previše izuzetna da bih je izdržala.
