Sada su u subotu zadušnice, i to prve ove godine 9 ožuujka u Pravoslavnom kalendaru. To je dan, kada se izlazi na groblje, posjećuju se svoji najmiliji, te se pale svijeće za duše umrlih. Mnogo je običaja koji su povezani sa ovim danom, a mi danas govorimo o istim.
Za Srpsku pravoslavnu crkvu i njezine sljedbenike značajan je zimski zadušnik, koji se obilježava u subotu, 9. ožujka. Ovaj dan služi kao sjećanje na sve one koji su umrli. U sklopu komemoracije pojedinci obilaze groblja ili crkve i pale svijeće u čast pokojnima.
U određenim ruralnim regijama naše nacije i dalje postoje osebujne tradicije. Sasvim je uobičajeno da pojedinci na groblje donesu razne prehrambene artikle, od slatkiša, peciva i slastica do slanih mesnih proizvoda, peciva, peradi, punjenih paprika, voća i povrća. Ovu ponudu prati i razna pića, uključujući gazirane i negazirane sokove, kao i alkoholna pića. Osim toga, ako je pokojnik volio kavu, uobičajeno je da se ponese šalica kave i stavi je pokraj njihovog nadgrobnog spomenika.
U jednom selu na jugoistoku Srbije, poštivanje ove tradicije je nepokolebljivo, a pripreme počinju tjedan dana ranije. U početku pojedinci obilaze grob pokojnika kako bi ga uredili i uredili. Na dan zadušnice cijelo se selo okuplja oko osam ili devet sati, što izaziva prijateljsko natjecanje među sudionicima koji će donijeti najfinije ponude hrane za pokojnika. Cijena je kombinacija domaćih jela i kupljenih artikala. Članovi zajednice također su uključeni u razmjenu hrane, kako kaže jedna mještanka: “Neki pojedinci oklijevaju konzumirati grobljansku hranu, dok drugi stvore puni obrok i provedu i do tri sata na grobu, na trenutak zaboravljajući na pokojnike. Na grob se pažljivo stavlja stolnjak, uz njega pribor za jelo i čaša namijenjena za pokojnika. Sve što smo nosili sa sobom u grob stavlja se na njegov tanjur, kao što su sok, vino, kava nemarno prolivena. Na kraju, grob je obilježen tragom crnog vina.
Prema njezinim uputama, nužno je da hrana ostane nedirnuta do dolaska svećenika na njeno obredno paljenje. Svećeniku se prinose novčani prinosi, a svaki pojedinac pridonosi prema svojim mogućnostima. Svećenik zatim nastavlja zazivati ime pokojnika i obavlja čin kađenja groba. Nakon ovog rituala, uključujemo se u razmjenu hrane među najbližima prije nego što skupimo svoje stvari i krenemo kući. Mnogi posjetitelji na grobno mjesto donose samo cvijeće u znak poštovanja prema pokojniku. Ova dugogodišnja tradicija nastavlja se održavati, unatoč tome što neki svećenici izražavaju uvjerenje da je nepotrebna i da nije u skladu s pravoslavnim načelima. Primijetio sam da bi određeni pojedinci ovu praksu mogli naići na neodobravanje; međutim, vrijedi napomenuti da različite regije imaju svoje običaje koji su slični ovome. S tim u vezi, Srpska pravoslavna crkva i njezini sljedbenici obilježit će Veliki zimski spomendan u subotu, 9. ožujka. Ova značajna prigoda služi kao zajedničko sjećanje na sve one koji su preminuli. Običaj je da na ovaj dan obiđemo groblja ili crkve i njima u čast zapalimo svijeće.
Crkva tijekom cijele godine određuje određene datume za spomen, s ukupno četiri prigode. U zimskoj sezoni misa zadušnica održava se u subotu prije Mesnice. Slično se tijekom ljeta misa zadušnica održava u subotu prije Dušnog dana. Za Mihovila zadušnice su u subotu koja prethodi samom danu, a za Mitrovdan jesenske zadušnice služe se u subotu prije. Na dan zadušnica pojedinci se okupljaju u crkvi gdje se služi Sveta liturgija, nakon čega slijedi parastos gdje svećenik vinom prelijeva žito. Nakon bogoslužja nazočni idu do grobova pokojnika. Na grobovima se pale svijeće, a svećenik uz kađenje obavi kratak obred.
Čin unošenja kuhanog žita na groblje i u crkvu dirljiv je podsjetnik na Kristove riječi, ističući da žito može uroditi plodom samo svojom žrtvom, i to ne u tami nego u blistavom sjaju sunca. Svećenikovo izlijevanje crnog vina na žito simbolizira bezgranično Božje milosrđe, sposobno iscijeliti rane nanesene grijehom. Osim toga, prisutnost svijeće tijekom ovih zadušnica predstavlja prosvjetljujuću Kristovu svjetlost, stalni podsjetnik kako On prosvjetljuje duše onih koji su preminuli. Ove se mise održavaju četiri puta godišnje i uvijek padaju subotom. Kada prisustvujete ovim svetim liturgijama, uobičajeno je ponijeti sljedeće stvari:
U spomen na preminule, tradicija uključuje kuhanje žitarica, posluživanje crnog vina i paljenje male svijeće pored žitarica. Osim toga, može se odlučiti zapaliti male svijeće za svaku pojedinu sjećanje ili se odlučiti za jednu veća svijeća na čast svima. Uobičajeno je sastaviti popis imena preminulih voljenih osoba i dati novčani doprinos, a svaka osoba daje prema svojim mogućnostima.
U kontekstu Kraljevstva nebeskog, žito služi kao prikaz i smrtnog tijela i besmrtne duše. Božje milosrđe, prikazano crnim vinom, ima moć zaliječiti rane uzrokovane grijehom. Svijeća, koja simbolizira Kristovo svjetlo, obasjava svijet kako je On objavio: “Ja sam svjetlo svijeta.”
Nakon vjerskog obreda, u crkvi se održava komemorativni skup. Po završetku komemoracije krećemo do mjesta ukopa pokojnika. Ako želite, imate mogućnost dogovoriti se sa svećenstvom za vođenje parastosa i kađenje groba. U slučaju da je mjesto ukopa udaljeno i posjet groblju nije izvediv, uvijek ste dobrodošli u crkvu, gdje se održava komemoracija.
