Nakon gotovo godinu dana, 13. ožujka u Prvom osnovnom sudu u Beogradu održano je pripremno ročište u slučaju optuženog N. Š., koji se tereti za kazneno djelo nanošenja teških tjelesnih ozljeda koje su u konačnici dovele do smrti Zoran Nedeljković.
Na ročištu je odlučeno da se kao dokaz priloži snimka na kojoj su zabilježeni bitni trenuci napada, navodi obitelj pokojnog Nedeljkovića.
Zloglasni slučaj “Pravda za Zokija” i dalje plijeni pažnju javnosti, ponajviše zbog činjenice da je počinitelj N.Š., koji je nanio teške tjelesne ozljede koje su rezultirale tragičnom smrću, i dalje u bijegu. Osim toga, slučaj je obavijen intrigama zbog razmjene vatre i sporova oko nadležnosti između Višeg državnog odvjetništva i Prvog osnovnog državnog odvjetništva.
U nedavnoj epizodi jutarnjeg programa Redakcije na Kurir televiziji gost je bio Nemanja Nedeljković, sin pokojnog Zorana. On je ispričao priču o očevoj kući u ulici Milana Rakića na Zvezdari, koja je kupljena prije dvije godine. Prošle godine, kada je počela obnova, pojavio se niz sitnih problema. Prvi incident uključio je geodeta i odvjetnika koje je moj otac pozvao da izmjere dvorište. Međutim, suočili su se s pojedincem po imenu N. Š., koji je grubo preuzeo vlasništvo nad nekretninom i prijetio da će je kupiti. Naš odvjetnik je mirno reagirao, sugerirajući da se N. Š. treba obratiti nadležnim tijelima. Unatoč tom susretu, moj otac je odlučio zanemariti ga i nije više obraćao pažnju na stvar, kako je objasnio Nemanja Nikolić u intervjuu.
Tragični ishod bio je rezultat niza događaja kojih se živo sjećao i promišljao.
U međuvremenu, nakon što su saznali da je moj otac kupio kuću, oni su odmah tražili svoje pravo, a da se nisu ni posavjetovali s ocem u vezi dvorišta. Nastavili su uklanjati svoj dio ograde i uzeti ono što nam s pravom pripada. Nažalost, moj otac nije se pozabavio ni ovom temom. 25. travnja moj je otac posjetio imanje kako bi procijenio napredak koji su postigle majstori. Na svoje iznenađenje, u dvorištu je naišao na roditelje. Prišao im je na sasvim normalan način kako bi razgovarali o vratima i ogradi koju su postavili. U tom trenutku N. Š., koji je iz auta nosio vrećice, kako se pretpostavlja, pune namirnica, što je vidljivo na snimku. Video također bilježi njihov razgovor u trajanju od otprilike 10-15 minuta, potpuno civiliziran. Suprotno tvrdnjama osumnjičenika da je moj otac bio u alkoholiziranom stanju, on takve tvrdnje odlučno negira.
Prema njihovom iskazu, moj otac je bio jako alkoholiziran. Međutim, nakon pregleda videosnimke, primijetio sam da stoji savršeno stabilno bez ikakvih znakova ljuljanja. Uhvaćen je trenutak u kojem prilaze ulaznim vratima i N. Š se vraća, otvara vrata automobila i suočava se s mojim ocem. Važno je napomenuti da se ova svađa dogodila na pločniku, a ne na njihovom imanju kako su tvrdili. U pokušaju da se obrani, otac je dao znak da odgurne N. Š., ali do fizičkog kontakta nije došlo. Umjesto toga, N. Š ga je snažno zgrabio za ruku, izveo aperkat i snažno ga bacio na tlo. U tom su trenutku zadani brutalni udarci nogama koji su rezultirali napuknutom lubanjom i konačno njegovom smrću.
Muke koje je proživljavao tada nisu prestale.
Tijekom cijele očeve hospitalizacije njihovo je ponašanje ostalo neobično uobičajeno, kao da okolnosti nisu imale nikakav utjecaj na njih. Nonšalantno su uživali u jelu u dvorištu, a išli su toliko daleko da su nas provocirali. Protiv mene su bez ikakvog opravdanja više puta podnosili prijave. Kao rezultat toga, donio sam odluku da više ne posjećujem tu kuću. Dodatna uvreda na ozljedu, samo mjesec dana nakon očeve smrti, nastavili su slaviti vjenčanje.
Prema njegovim riječima, strpljivo čeka konačan zaključak suda jer je predmet prebačen s nižeg tužiteljstva na više. Dodatno, tužitelj je kazneno djelo prekvalificirao u tešku tjelesnu ozljedu sa smrtnom posljedicom, počinjenu nagonski, za što je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
