– U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o jednom sjajnom i perspektivnom srpskom glumcu. On, pomalo prolazi ispod radara, a kada pogledamo njegove uloge iz nekih filmova, možemo da shvatimo koliko zapravo vrijedi….
Glumac Rade Ćosić, dramski umjetnik koji je zbog ljubavnih problema išao na psihoterapiju, potvrdio je da i poznatim ličnostima ljubav može stvarati velike glavobolje. Glumac je otvoreno progovorio o svojim ljubavnim jadima te je tom prilikom otkrio i da ga je djevojka prevarila s najboljim prijateljem. ‘- Išao sam kod psihijatra kad me neka riba šutnula. Pomagali su u to vrijeme, ali ja sam više od svega bio samo dijete.
Ima samo 21 godinu. Vjerujem da kad se jednom zaljubiš to je nekako za cijeli život i ta ljubav i onda ona dođe do najbolje drugarice u kupatilu, gdje sam čak i čuo, poslije su mi poslali snimak, ali i to nema veze – promrmljao je Rade. Na prevaru je nasjeo pukom srećom. -Na kraju sam u mailu vidio što rade. Slučajno sam sve saznao, ona je s mog računala unijela e-mail. Bitno je da je prekinula. Problem nije u njemu ili u meni, au tom dječaku, što je on – ulybnuvši se, rekao je akter.
Bilo je to 5 mjeseci, zbog filma Govoreći o svom filmu “Ko živ, ko mrvat”, koji je premijerno prikazan prošle godine na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji, Rade je za Kurir ispričao kako je bilo na snimanju. – Tu smo bili zatvoreni 5 mjeseci, izgubili smo odnos s curama, niti jedemo niti pijemo. Onda na kraju, kad smo imali prvi susret s publikom, dočekao nas je ujednačen masovni odaziv. Što da vam kažem, čak mi je i srce poskočilo – objasnio je. Publika, čiji je nusproizvod i rođena velika moda, zavoljela je glumca Radetu Ćosića u ulozi Teofila Spasojevića u filmu i seriji “Montevideo, Bog te živio”, nakon čega su uslijedile brojne značajne uloge u popularnim serijama. “Tate” i “Tri muškarca i tetka”.
Osim bogate filmske karijere, ovaj dramski umjetnik odlučio je stati i iza kamere pa je tako režirao film “Tko živ, tko mrtav”, za koji je napisao scenarij, ali i odigrao glavnu ulogu. Htio bih pokušati pucati O njegovoj želji da se okuša iza kamere i sumirati dojmove sa snimanja u TV Ekranu s Ćosićem ćemo malo prije projekcije i prisjetiti se kako je počeo, 13. kolovoza na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji. Detektivi Trivan i Željo bili su na slučaju ubojstva.
Ne bi to bilo ništa čudno da je sve ostalo normalno, ali čudne su ubice, još čudniji svjedoci, a najčudniji su tek Trivan i Željo. Osim scenarija i režije, bili ste i u glumačkoj diviziji. Koliko se ta perspektiva mijenja kada se iza kamere uključi i glumac? — Glumac iza kamere vrlo je prirodan okvir stvari. Nadam se da me kolege neće napadati zbog ove izjave; to ne znači da se glumac nalazi iza kamere, a ne ispred nje— samo kažem da je nekako lijepo biti iza i sve to iz svoje glave pretočiti u akciju. Sve te uloge i svi ti događaji; ispred sebe, ponekad se čini kao da ste u snu. – Na samom dijelu i bez šutka, tako da svi iz ove ekipe.
Ovo su glumci suvremenog razumijevanja, velikog talenta i više sam zahvalan za uspostavljeno povjerenje i želju “vesti ih”. Kako se to samo dogodilo, to je još i znači, da su oni užasno nasmijani (smješeni). Publika vas je voljela kao Teofiliju u “Montevideu”. Što vam danas, s ove distance, znači ta uloga? – Uloga Teofila u “Montevideu” bila je prekretnica u mojoj karijeri. Nakon ovako velikog projekta perspektiva se mijenja u svakom smislu. Ne da se mijenjam kao osoba, to nikad neću dopustiti; Zauvijek ću biti neutralan, uspjeh ili neuspjeh neće utjecati na mene — čak i ako je ovo drugo.
- Mislim na perspektivu u smislu onoga što je moguće. Svi pamtimo tu seriju kao jednu od najdražih, a meni je snimanje na Tenerifima jedno od najdražih. Da, “Sonia” (smijeh). Samo se šalim, prije dva tjedna igrao sam nogomet s dvojicom dječaka od pet i šest godina protiv mene. Oni su bili tim, a ja sam bio tim za sebe. Pobijedio sam naravno, ali nema veze rezultat je bio 10-2 (smijeh). Uskoro vas očekuju i probe nove predstave “Prijatelji”, prema istoimenoj popularnoj seriji. Što možete reći o tome? Mogu li se izmišljeni likovi iz serija i filmova lako oživjeti na pozornici ili ne?
