Osjećam se kao da mi se stalno vrti isti film u glavi: moj muž u intimnim trenucima s drugom ženom, koja je mlađa od našeg braka.Napustio je sve zbog nje, a čak je i više – ta žena je toliko mlada da još uvijek živi sa svojim roditeljima!
Nedeljama već prolazim kroz pakao. Moj muž me ostavio, a nije mi čak ni dao objašnjenje. Zatekla sam ga kako pakuje svoje stvari jednog dana, misleći da sam na poslu.
Otkrila sam da je upoznao djevojku koja je godinu dana mlađa od naše ćerke, na plivanju. Kada sam ga zatekla kako nervozno pakuje, samo je ustao i rekao: “Želim da uradim pravu stvar, evo ti porodična kuća.”
Bila sam na ivici ludila. Kasnije sam saznala da je ona znala da je oženjen čovjek. Da ima porodicu i ćerku koja je starija od nje.
Nedeljama sam pokušavala da potisnem bol i tugu. Svake noći uzimam tablete za spavanje, nadajući se da ću zaboraviti sve. Samo želim da se probudim i shvatim da je ovo samo jedna velika noćna mora!
Pitanja koja mi se vrzmaju po glavi su nepodnošljiva. Kako sam mogla biti toliko slijepa? Da li su postojali znakovi koje sam ignorirala ili sam jednostavno bila previše zauzeta svojim životom da bih primijetila promjene? Kako je mogao ostaviti sve što smo izgradili, sve naše planove i snove, za nekoga toliko mladog i neiskusnog?
Osjećam se kao da sam izdala sebe, svoju porodicu, sve što smo zajedno stvarali. Gdje je nestala ona povezanost koja je nekada bila tako snažna? Sada ostajem sama, suočena s ruševinama našeg braka i neizvjesnom budućnošću.
Ne znam kako dalje. Svaki dan je borba, borba sa suzama i bolom koji se ne stišavaju. Osjećam se izgubljeno, kao da sam izgubila dio sebe. Pitanje identiteta i samopoštovanja postalo je neizbježno.
Moj um je mjesto gdje se vrte slike našeg zajedničkog života, naših sretnih trenutaka, ali i izdaje koju je moj muž počinio. Osjećam se prevareno, prevareno ne samo od njega, već i od života samog. Kako sam mogla biti tako naivna? Kako nisam primijetila da nestaje ljubav koja nas je nekada povezivala?
Nisam sigurna kako dalje. Svaki korak je težak, svaka misao bolna. Ali unatoč svemu, moram pronaći snagu da idem dalje. Možda je ovo kraj jednog poglavlja, ali to ne znači kraj priče. Moram pronaći način da se izdignem iz pepela, da izgradim novi život, makar bio drugačiji od onoga koji sam zamišljala. Možda je ovo kraj noćne more, a početak nečeg novog. Sada samo trebam pronaći hrabrost da krenem naprijed.
