Na današnji dan, 18. maja 1934. godine, u Beogradu je rođen Nikola Simić, jedan od najcenjenijih glumaca u istoriji filma, televizije i pozorišta na našim prostorima.
- Podrijetlom iz skromne pekarske obitelji, svoje školovanje započeo je upisom u Petu beogradsku gimnaziju nakon završene osnovne škole; za vrijeme boravka aktivno sudjeluje u dramskoj sekciji.Bez znanja mnogih, Nikola Simić posjeduje prirodan talent za umjetnost, isprva je želio nastaviti karijeru slikara. No, na njegov put ka glumi u konačnici je utjecao stariji brat, cijenjeni jugoslavenski i srpski glumac Slavko Simić. Slavko, koji je svoj kazališni put započeo u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, kasnije je prešao u Jugoslavensko dramsko pozorište.
Od 1968. do 1973. godine obnašao je uglednu dužnost predsjednika Saveza dramskih umjetnika Srbije. Tijekom svoje karijere osvojio je brojna priznanja poput Vukove nagrade, Zlate Kolajne, Ćurana i Zlatnog lovorovog vijenca. Njegova filmografija može se pohvaliti opsežnim repertoarom uloga, a najnovija pojava bila je u hvaljenoj produkciji “Jadni mali hrčci”.
Na koji je način vaš brat utjecao na Nikolu Simića da se bavi glumom?Glumac je ispričao kako je njegov početni pokušaj da upiše srednju umjetničku školu naišao na prihvaćanje; međutim, njegov brat je otkrio da mu je odbijen prijem jer brat nije želio da ga Nikola prati u Novom Sadu.
Tijekom školovanja u nižim razredima gimnazije, moj umjetnički talent došao je do izražaja u slikanju. To me navelo da razmislim o karijeri u umjetnosti. U isto vrijeme me brat Slavko, koji je bio glumac i profesor glume u Novom Sadu, obavijestio da trebam polagati prijemni ispit za srednju umjetničku školu u gradu. Međutim, na moje razočaranje, kasnije sam obaviješten da nisam položio ispit. Unatoč tom neuspjehu, nastavio sam diplomirati na Glumačkoj akademiji.
Tek prije deset godina, pred kraj njegova života, otkrila sam istinu. Slavko je u neočekivanom trenutku prenio poruku jedne žene koja je izrazila žaljenje što nisam upisao umjetničku školu, iako sam “položio prijemni”. Ne pitajući izravno Slavka o tome, shvatio sam situaciju. On je u Novom Sadu živio sam i nije želio da mu budem na teret. Bez njegova znanja, obavijestio me da nisam položila prijamni ispit, što me zapravo usmjerilo prema karijeri glume umjesto slikarstva. Ovo sjećanje ostalo je živo u sjećanju legendarnog glumca Nikole Simića.Godine 2007. u Beogradu je preminuo Slavko Simić, a 2014. i Nikola. Obojica su pokopana u cijenjenoj Aleji zaslužnih građana, koja se nalazi u sklopu Novog groblja u Beogradu.
BONUS TEKST:
Putovanja: Istorijsko Putovanje ka Otkrivanju Sebe i Sveta
Putovanja su oduvek bila važna za ljudsku civilizaciju. Od drevnih karavana koji su prelazili pustinje do modernih avionskih letova koji prelaze okeane, čovečanstvo je oduvek težilo da istraži nepoznato i otkrije nove horizonte. Međutim, putovanja nisu samo fizičko kretanje sa jednog mesta na drugo; ona su duboko lično iskustvo koje obogaćuje naše živote na mnoge načine.
Otkrivanje Sebe
Putovanja pružaju priliku za lični rast i samootkrivanje. Kroz susrete sa različitim kulturama, ljudima i načinima života, imamo priliku da sagledamo svet iz novih perspektiva i bolje razumemo sebe i svoje mesto u njemu. U susretu sa nepoznatim situacijama, izazovima i neizvesnostima, razvijamo fleksibilnost, toleranciju i samopouzdanje.
Razumevanje Različitosti
Putovanja su prilika da se suočimo sa različitostima i proširimo svoje vidike. Posmatranje različitih kultura, tradicija i običaja omogućava nam da shvatimo bogatstvo ljudskog iskustva i različitosti koje nas čine jedinstvenim. Kroz interakciju sa lokalnim stanovništvom, učimo o njihovim vrednostima, verovanjima i načinu života, što nam omogućava da razvijemo empatiju, saosećanje i razumevanje.
Stvaranje Neprocenjivih Uspomena
Jedan od najdragocenijih aspekata putovanja su uspomene koje stvaramo. Bilo da je to slikanje egzotičnih pejzaža, istraživanje istorijskih spomenika ili jednostavno provođenje vremena sa voljenima na nepoznatom mestu, putovanja pružaju priliku za stvaranje nezaboravnih trenutaka koji će nas pratiti čitav život. Te uspomene postaju deo našeg identiteta i obogaćuju našu emocionalnu i duhovnu vezu sa svetom.
Povezivanje sa Prirodom
Putovanja su takođe prilika da se povežemo sa prirodom i osetimo njenu lepotu i moć. Bilo da istražujemo planine, okeane, prašume ili pustinje, priroda nas podseća na našu povezanost sa svim živim bićima i podstiče nas da negujemo poštovanje prema okolini. Kroz putovanja u divljinu, razvijamo svest o važnosti očuvanja prirodnih resursa i održivog života.
Zaključak
Putovanja su više od običnog kretanja sa jednog mesta na drugo; one su putovanje ka samospoznaji, razumevanju različitosti i stvaranju nezaboravnih uspomena. Kroz putovanja, otvaramo se prema novim iskustvima, obogaćujemo svoje živote i doprinosimo razvoju globalne zajednice. Stoga, neka putovanja budu neizostavan deo našeg života, jer svaka nova destinacija nosi sa sobom mogućnost za nova saznanja, avanture i inspiraciju.
