– Danas se na internet portalima, kao i društvenim mrežama može pronaći jako puno zanimljivih informacija i vijesti. Tek sa napredkom modeerne tehnologije, možemo da zavirimo u svaki kutak na svijetu, i da vidimo kako neke kulture žive. Slijedi priča o čovjeku koji je uššao u Ginisovu knjigu rekorda.
Gotovo sedam desetljeća Amou Hadži, porijeklom iz Irana, suzdržavao se od kupanja jer je bio uvjeren da bi to privuklo nesreću i na kraju dovelo do njegove smrti. Prehranjivao se uglavnom od sakupljanja lešina životinja na koje je naletio tijekom svojih putovanja, dok je gasio žeđ vodom prikupljenom iz uličnih lokvi. Unatoč njegovom nekonvencionalnom načinu života, mnogi su ga pogrešno smatrali zlonamjernom osobom koja nije svjesna istine. Istina, tražio je utjehu u prirodnom svijetu, pronalazeći utočište od nepremostivih izazova života. Njegovo stanje ostavilo je medicinske stručnjake bez riječi.
Prema onima koji žive u tom području i pojedincima koji su upoznati s Amouom, on se susreo sa “specifičnim emocionalnim poteškoćama” tijekom svoje mladosti. Vjeruje se da je zbog neuzvraćene ljubavi odlučio voditi svoj život na ovaj način. Kako su ga mještani znali opisivati, bio je poznat kao “pojedinac najneokaljanijeg duha, unatoč neurednom izgledu”.
Život na ovaj način predstavljao mu je izazove u smislu uspostavljanja prijateljstava ili pronalaženja romantične veze. Međutim, njegova omiljena zabava, kako je on opisuje, uključuje prepuštanje činu pušenja lule napunjene životinjskim izmetom!
Stanovnici sela u Iranu bili su duboko dirnuti njegovom nepokolebljivom predanošću neortodoksnom načinu života, što ih je potaknulo da sagrade skromnu kolibu u kojoj će se on odmarati. Unatoč tome što je Amou više volio spavati u rupi u zemlji koju je sam iskopao, kako ne bi stvarao neugodnosti bilo tko.
Nakon što su obavili temeljit pregled i dali više testova, liječnici koji su ga posjetili u njegovoj skromnoj kolibi u selu Dejgah zaključili su da nije bolovao od značajnijih bolesti ili bakterijskih infekcija.
- Stručnjaci su bili zapanjeni besprijekornim zdravljem pojedinca nakon što su proveli opsežan niz testova, uključujući preglede na hepatitis, AIDS, parazite i druge bolesti. Iznenađujuće, jedino otkriće bila je asimptomatska infekcija trihinelozom. U mjesecima koji su prethodili njegovoj smrti, seljani su ga uspjeli uvjeriti da se okupa prvi put nakon 67 godina. Uvriježeno je mišljenje da je ovaj čin izravno pridonio njegovoj smrti, budući da je njegovo tijelo tijekom godina razvilo zaštitni štit koji je bio ugrožen procesom kupanja.
Često su ga uspoređivali s likom iz biblijskih vremena, kao da je zagubljen u povijesti. Njegov afinitet prema samoći i prirodnom svijetu bio je očit, ali to nije značilo da ne voli druge. Stanovnici Dejgaha često bi mu donosili obroke i posjećivali ga, povremeno uspijevajući izmamiti osmijeh.
Usred svega toga, činilo se da se njegov pravi mir očituje u samoći, dok je stvarao duboku vezu s prirodnim svijetom koja je nadilazila bilo koga drugog. Naizgled, Amouovo ponašanje navelo je mnoge da povjeruju da je zlonamjeran, ali u stvarnosti je posjedovao istinsku ljubaznost i stalnu spremnost da podijeli sve što ima s onima oko sebe.
Prema riječima njegovih sugrađana, vladao je veliki nesporazum oko njegovog straha od vode.
Jedan intrigantan aspekt života ovog pojedinca bio je njegov jedinstveni izbor da se prehranjuje isključivo na lešinama životinja, vođen dubokom željom da izbjegne ozljeđivanje nedužnih stvorenja na koja je naišao.
Izgled prekriven pepelom koji su mnogi doživjeli kao prljavštinu na njegovoj koži prvenstveno je rezultat spaljenih ostataka. Amou, nepovjerljiv prema osobama veće visine, pribjegao je stavljanju glave u vatru kako bi podrezao svoju kosu. Unatoč upornim naporima novinara s tog područja, nisu uspjeli otkriti pravu priču koja stoji iza njegove prošlosti i okolnosti koje su ga navele da usvoji ovakav stil života.
U svom selu Dejgah, smještenom u južnoj pokrajini Fars, Amou Hadži je preminuo u 95. godini života u listopadu 2022. godine.
