Nažalost, 17. marta 2004. godine, u Gnjilanu, došlo je do strašnog događaja u kojem je život izgubio Slobodan (Bobi) Perić, profesor fizičkog vaspitanja. On je zverski ubijen dok je branio svoj dom od razularene mase.Prema navodima sa Fejsbuk stranice Kosovo i Metohija, grupa ljudi ga je napala koristeći metalne šipke, a potom ga gazila sve do smrti. Stravično je to što je Bobi ležao na asfaltu dva sata, boreći se za život, ali nažalost, nije mu bilo spasa.
Ovaj tužan događaj ostavio je dubok trag u zajednici i šire. Bobi Perić je izgubio život braneći svoj dom, čineći hrabar čin koji ga je nažalost koštao života. Njegova žrtva podsjeća nas na hrabrost i požrtvovanost ljudi koji se bore za svoje principe i svoju zajednicu, ali također i na strahote nasilja i netolerancije koje su mogle dovesti do takvog tragičnog ishoda.
Nažalost, tragedija koja je zadesila Slobodana (Bobi) Perića, profesora fizičkog vaspitanja iz Gnjilana, izazvala je duboki šok i tugu među njegovim komšijama, ali ni jedan od Albanaca s kojima je odrastao i živeo mu nije pritekao u pomoć dok je branio svoj dom od nasilnika. Ostavši mrtav na asfaltu u sred svog rodnog grada, Slobodan nije želio da napusti svoj dom i svoje mjesto u zajednici koje je volio.
Nije imao partnera niti vlastitu porodicu, već je živio sa svojom starom majkom Ankom, koja je nakon svih strahota koje su se dogodile, ubrzo preminula od tuge.Detalji ovog gnusnog zločina opisani su u tekstu koji je objavljen na Fejsbuk stranici, pružajući uvid u brutalnost i nasilje koje je Slobodan doživeo tog dana.
Okupljanje Albanaca koje je Slobodan primijetio dok se vraćao automobilom iz Gornjeg Kusca, gdje je radio, izazvalo je njegovu zabrinutost za sigurnost svoje stare majke, pa je požurio kući. Međutim, rulja je naglo upala u njegovo dvorište s prepune ulice, gurajući tek parkirani automobil na glavnu ulicu. Dok su neki palili automobil, drugi su bezobzirno gađali kamenjem kuću. Za samo deset minuta, kuća i lokal su bili potpuno uništeni. Dva člana porodice su se povukla na sprat kako bi izbjegli napade kamenjem. Međutim, napadači su provalili unutra, razbijajući sve pred sobom, uključujući i dijelove zidova kuće. Nevjerovatna je bila snaga kojom su rušili zidove.
Slobodan se pojavio na spratu, krvavog lica ali uspravne glave. Neki tvrde da je nosio pušku, iako bez municije, dok drugi to negiraju. Sišao je u dvorište prepuno ekstremista, nadajući se da će negdje dobiti medicinsku pomoć. Umjesto toga, dočekan je udarcima sa svih strana, dok se njegova majka krila iza nekog bureta. Nasilnici su ga prošli kroz špalir, udarajući ga kamenjem, nogama, rukama i šipkama. Slobodan je bio izdržljiv i snažan, ali su ga snažni udarci srušili, samo da bi ponovno ustao.
Podnio je strašni napad s hrabrošću, boreći se protiv njega. Nažalost, oko 60-70 metara od kuće, iznemogao je i pao na asfalt. Tamo su ga nastavili gaziti i skakati po njemu. Kada se više nije pomicao, nasilnici su prestali. Slobodan je ostao ležati na ulici na kojoj je odrastao, a egzekucija je bila završena pred očima oko 2.000 mladih Albanaca, koji su bili svjedoci mržnje prema Srbima. Priča se da je Slobodan ostao živ čak dva sata nakon linčovanja, ali mu niko nije pristupio da mu pomogne, i umro je u najvećim mukama.
Ovaj užasni događaj ostavio je dubok trag u srcima mnogih, podsjećajući nas na gorčinu i netrpeljivost koja može dovesti do takve besmislene tragedije. Slobodan (Bobi) Perić, čovjek hrabar i odan svojoj zajednici, ostaje simbol hrabrosti i požrtvovanosti, a njegova smrt je podsjetnik na potrebu za međusobnim razumijevanjem i mirnim suživotom među različitim zajednicama.
