Ovo je priča o sestrama koje su sve doživele tragičnu sudbinu, kao da ih prati neko prokletstvo. Priču započinje jedna sestra i majka, Radica Jovanović, koja priča o svojoj teškoj sudbini i sudbini svojih sestara. Nažalost, Radica je izgubila jednu sestru, pa su preostale samo dve, koje kao da dele isto prokletstvo. Sve tri boluju od iste bolesti, koju nasleđuje samo ženska strana porodice.
- Bile smo tri sestre sad više ne sad smo samo dvije. Moja starija sestra umrla je od raka. “Bile smo tri djevojčice, živjele smo na selu i nismo imale ništa osim ljubavi koju nam je pružala majka. Bila je to sjajna povezanost”, rekla je Radica.Rekla je da su živjeli u “siromaštvu”, ali su bili “vrlo privrženi jedno drugom” i da ih je ljubav držala zajedno, zbog čega su uvijek bili sretni.Dogodila se velika nesreća koja ih, nažalost, povezuje osim ljubavi. I?
“Svi smo imali nesreću da izgubimo jedno dijete. Moja starija sestra je izgubila djevojčicu sa sedam godina, ja sam izgubio svoju Milicu kada je imala 24 godine, moja najmlađa sestra je izgubila djevojčicu… pa ne znam zašto je to tako tako i stalno mi se mota po glavi ‘zašto’ – jer moramo sve troje jednako patiti”, istaknula je Radica.Radica smatra da je Milica naletjela na pogrešno mjesto u pogrešno vrijeme. Što se nje tiče, Milica tvrdi da je slučajno naletjela na mnoga pogrešna mjesta u pogrešno vrijeme. Bilo kako bilo, našla se na krivom mjestu, u krivo vrijeme”. odvesti ih na pravi put.
Osim teške sudbine koja ih prati s djecom, to nije jedino najgore. Sve tri sestre boluju od iste bolesti koja se generacijama nasljeđuje sa ženske strane.”Rijetka bolest, skupina mišićne atrofije, slabosti donjih ekstremiteta i podlaktica”, pokazala je na svoje noge i podlaktice, “sve troje to imamo. To nam je prenijela majka, a mi smo to nastavili prenositi našu djecu… a tek kasnije, nakon poroda, saznali smo da imamo nasljedne bolesti.”
Sve tri sestre tako su imale djecu s ovom genetskom bolešću. Radica je zbog toga često bila zlostavljana od strane dječaka u školi, koji su joj govorili da ima “tanke noge” i na osnovu toga zbijali šale. Zato kaže da je imala traumu.“Najveći problem je što djeca, ni tada ni sada, ne prihvaćaju različitosti i što obitelj mora učiti djecu da nismo svi isti”, rekla je Radica koja je navela da su hodali, ali su ih zadirkivali zbog tanke noge. Sve troje su naučili živjeti s tim i kad su odrasli, to ih više nije pogađalo.
“Nije najvažnije kakve noge imam, nego kakav sam čovjek što mogu učiniti za druge ljude, a kakve imam noge potpuno je nebitno”, rekla je Radica koja je istaknula bit života, biti čovjek i cijeniti jedni druge jer svi živimo isti život. Imala je samo 3 godine i cijeli život pred sobom igrala se na prljavom madracu na podu punom otpada. Jedina briga bankara, muževa vozača, mostova ili IT konzultanata i plodouživanja je FOX-ov TV rejting. Najbolji oglašivački programi za ekskluzivnu publiku.
Nažalost, njezina kći doživjela je takvu nesreću. Zadirkivali su je i jer, kako kaže Radica: “ne zna trčati kolo kao druga djeca”.Živjeli su u patrijarhalnoj obitelji, pa se nisu smjeli protiviti mišljenju svojih starijih. Zato ih nitko nije ni pitao hoće li se vjenčati. Vjenčali su se, bez pitanja.“Nakon razvoda roditelja ostali smo živjeti s majkom koja je bila seljanka”, objasnila je Radica, ističući da je tada postojalo patrijarhalno mišljenje i mnoge stvari, poput rođenja djeteta izvan braka, nisu bile prihvaćeno.
Tako je došlo do njenog braka. “Majka me gurala”, kako ona tvrdi, “kada sam bila prvi razred srednje škole”. Više nije mogla izdržati torturu svog tadašnjeg supruga koji ju je ostavio krvavu; koji ju je cijelu noć zlostavljao. Radica ga je ostavila, a kasnije se udala za sadašnjeg supruga. Radica je imala dvije kćeri, Milicu i Jelenu, ali sudbina ju je natjerala da ostane samo s Jelenom.
Prvi put je Radica spasila Milicu od sudbine, ali je drugi put sudbina pobijedila. Moja Milica je imala tu nesreću da je kada je išla u peti razred doživjela saobraćajnu nesreću… toliko tešku da je bila u komi 17 dana“, rekla je Radica objašnjavajući kako je uspjela spasiti kćerku sudbine za prvi put.
Preživjela je agoniju tih 17 zajedničkih dana, a onda se probudila i vratila. Nakon nekoliko mjeseci, bez ikakvih posljedica, Milica je završila školu, zaposlila se. Sve je izgledalo savršeno. Sve dok im sudbina opet nije pokucala na vrata.Tog dana otišla je odavde istrčavši iz kuće. Ručala je i pobjegla od mene, a da se nije ni poljubila – ispričala je Radica, ističući da će se svaki put poljubiti prije njenog odlaska, kao dio njihovog divnog malog rituala.
Odlučila je ne pozvati je. Možda je previše dosadna djeci. Nakon deset minuta primila je poziv od muškog policajca. Tada joj se svijet srušio.“Pitao sam je li živa”, muški glas je odgovorio “bila je živa dok smo mi vršili uviđaj”, od tada je počela prava agonija”.
Tu počinje Sunovrat, ja kao majka, kao osoba, kao osoba i tu je tog dana kada se dogodila ta nesreća moj život prestao”, rekla je Radica. Tako je Radica izgubila ćerku Milicu, takođe u saobraćajnoj nesreći, nakon deset dana agonije i molitvi da Milica preživi.Kasnije je osnovala Facebook grupu Grieving Parents gdje se htjela povezati s drugima koji prolaze kroz istu bol. “Svaki put kad bi netko poslao zahtjev za ulazak, bila bih pod stresom jer znam da joj jednog djeteta više nema. Ne smijem ni reći koliko ta skupina ima članova”, istaknula je Radica.
Svaki dan preživljavam govoreći sebi ono što mi je Milica rekla – ‘samo ti to možeš’, rekla je Radica. Sve tri sestre imale su tragičnu sudbinu. Njihova je priča priča o jadu i blagostanju, koja prikazuje snagu ljudskog duha u suočavanju s najgorim vrstama situacija u životu. Dok promatramo njihove borbe i iskušenja, postavlja se pitanje: samo slučajnost tragičnih događaja ili postoji dublji smisao u priči tih žena?
