U nastavku našeg današnjega članka donosimo vam jednu jako zanimljivu priču, a koja se inače desila u Srbiji. Naime, sklapanje brakova sa ženama i djevojkama iz Albsnije, sve je popularnije u ovoj zemlji, ali nekada i ne ide baš sve kao po loju…..
Sve veći broj Srba, posebno onih iz ruralnih krajeva, ženi se Albankama i s njima osniva obitelji. Prije nekoliko godina pozornost javnosti zaokupila je priča o obitelji Timotijević iz Gornjeg Ojkovca. Naime, Lajtiha je pristala da se uda za Radosava, ne obazirući se na okolnosti svoje buduće životne situacije. Ubrzo joj je svekrva nadjenula novo ime – Zorica – i postala je majka troje djece obitelji Timotijević. “Srce mi je puno, ali me duša boli što nema djece izdaleka. Kad ljudi govore o meni, ne govore o meni ‘onaj koji je oženio Albanku’, nego ‘onaj s Glava’, kao da posjedujem neki oblik čuda, ali ne i djecu.
- Tuga je duboka kada se tvoj identitet vrti oko toga da si otac, a da nemaš nikoga s kim bi mogao proslaviti Odavno sam prvi iz čije se kuće čuje plač deteta, a još dugo ću biti poslednji koji će tešiti kolevku – kaže u intervjuu za Blic Radosav Timotijević, Zogin – Zoričin suprug. Povremeno je poželio Radosava, osjećajući poriv da prestane biti samac i razmisli o braku. Iako je bilo djevojaka zainteresiranih za njega, nijedna se nije htjela odvažiti na selo. Preferirali su gradski život, jer nitko od njih nije želio prihvatiti seoski način života; činilo se da im ta ideja svima nije ugodna.
Timotijević se suzdržava od kritike, shvaćajući da nitko neće sličiti Zogeu. Svjestan turobne rutine koja definira seoski život, on prepoznaje što žene traže u gradu i poštuje njihove želje. Radosav se prisjeća svog puta u Čačak, gdje je naišao na Albanku koja mu je podijelila fotografiju svoje sestre. Potom je odlučio otputovati u Albaniju, gdje je zaprosio 12 godina mlađu Zoge. Prihvatila je njegov prijedlog. Kada su Zoge vratili kući, njeni roditelji, majka Jela i tata Slobodan, bili su presretni, skakali su od sreće. Zoge je skinuo značajan teret s njihovih srca, a radost je ispunila njihove živote kad su djeca počela pristizati.
Za njegovu suprugu najizazovniji aspekti bili su jezik, planinska klima i teren. Radosav ocjenjuje da je za ove godine uspješno savladala srpski jezik do razine za svaku pohvalu. – U mojoj blizini su prostrane ravnice, a ovdje se brda protežu u nedogled. Živio sam blizu oceana, gdje nema zime, a ovdje vam snijeg može doseći do kukova. Selo mi ne predstavlja problem, jer sam u njemu odrastao. Moji životni uvjeti nisu bili izazovni; Bilo teško tamo ili ovdje, navikla sam biti odsutna – navodi majka troje jedine male djece u cijeloj regiji.
Njeni svekrvi i svekrvi su uvijek bili pohvalni za nju, dijelili su njihovo divljenje kada je iz Albanije putovala u posjet kćeri i unucima u cijenjeno domaćinstvo Timotijevića. Zoge je vješt u mužnji krava, kuhanju mlijeka i pravljenju sira. Poznata zlatarka radi zajedno sa svojim suprugom u polju, obavlja poslove poput rezanja, tkanja, pripreme i čišćenja. U ruralnom životu to je jedini način snalaženja, pogotovo kada se kućanstvo oslanja na poljoprivredu. Uz to, brine se i za porodne obveze. – Svjedočiti mojoj Zorici dok upregne volove je nešto posebno.
Zajedno se odvažimo u šumu skupiti drva ili vlakom krčiti put. Prošle zime sin nam se razbolio, pa smo morali dva i pol kilometra putovati po dubokom snijegu. Nosio sam ga neko vrijeme, onda sam zastao da napravim pauzu, a onda ga je ona uzela i držala u naručju. Uzviknula sam: “Nemoj, trudna si, ne možeš to učiniti”, ali nije se obazirala. Nevjerojatno, brže se kretala s njim u naručju nego ja, divi se Timotijević supruzi. Bojan, Dobrivoje i Jovana.
Tu su Radosav i Zoge zaključili stvari oko djece. Takve se akcije više ne mogu odvijati. – Nije to siromaštvo. Spustili bi svoje grbe na zemlju, neumorno radeći danju i noću kako bi othranili što više djece, čak i ako bi to značilo hraniti ih iz vlastitih usta, ali to je drugo pitanje. Najbliža škola nalazi se sedam kilometara u Jasenovu, na pola puta kroz šumu. Djeca će nam uskoro poći za školu i moramo ih jednog po jednog ispraćati i čekati da se vrate. Ali tko će se pobrinuti za četvrtog i petog? U najmanju ruku, mogli bi pomoći u raščišćavanju cesta kako bi se moglo putovati, ali ovi uvjeti to onemogućuju, sliježe ramenima Radosav.
