Vladimir Đukanović je ime koje je najpoznatije u kontekstu politike i sporta u bivšoj Jugoslaviji i savremenoj Crnoj Gori. U političkom smislu, Đukanović je bio značajna ličnost, često spominjan u kontekstu crnogorskih političkih i ekonomskih reformi, a u sportu je bio poznat kao bivši košarkaš.
Vladimir Đukanović stekao je prepoznatljivost ne samo u Srbiji, već iu svijetu, zahvaljujući svojim izvanrednim uspjesima na Wall Streetu, jednoj od najutjecajnijih financijskih institucija u Sjedinjenim Državama. Kao Srbin, uspješno se snalazio u složenosti američkog tržišta, etablirajući se na međunarodnoj financijskoj pozornici. Unatoč velikom bogatstvu, Đukanović se nakon godina provedenih u Americi vratio u Srbiju. Njegov narativ služi kao inspiracija mnogima, zbog čega ga lokalni mediji nazivaju srpskim “filozofom s Wall Streeta”. Ova titula odražava ne samo njegove financijske uspjehe, već i njegove književne doprinose, uključujući i roman „Blistanje.
Nedavno je gostovao u jednom poznatom podcastu u kojem je govorio o bitnim stvarima koje se tiču života u Srbiji i na širem Balkanu. Istaknuta tema koja je privukla pozornost bilo je generacijsko siromaštvo. Đukanović tvrdi da je ovo pitanje ozbiljne zabrinutosti s dubokim društvenim korijenima, koje utječe na financijsku stabilnost obitelji. Ističe da je primarni čimbenik koji pridonosi generacijskom siromaštvu prevladavajući mentalni stav prema novcu i životu općenito. Generacijsko siromaštvo – Kultura ogrezla u neizvjesnosti. Generacijsko siromaštvo odnosi se na stanje u kojem pojedinci ili obitelji doživljavaju siromaštvo kroz više generacija. Prema Đukanovićevim riječima, ovaj fenomen proizlazi iz štetnih uvjerenja koja se prenose s koljena na koljeno.
On ilustrira da kada se djeca opetovano informiraju o svom siromašnom statusu, ona internaliziraju tu perspektivu, što dovodi do načina razmišljanja koji oblikuje njihovu stvarnost. Posljedično, ako ih se neprestano označava kao “siromašne”, nedostaje im alternativni svjetonazor i poticaj neophodan za bijeg iz ove cikličke nevolje. U svom narativu Đukanović iznosi osobnu anegdotu, koja ilustrira kako su njegovi roditelji, unatoč statusu niže srednje klase u Jugoslaviji, odisali pozitivnim pogledom na život. Njegov otac, ratno siroče, posjedovao je malo, ali se ipak suzdržavao od prenošenja osjećaja nesreće svojoj djeci.
Nasuprot tome, njegova je majka zadržala optimističnu perspektivu, često izjavljujući: “Sve je super, idemo dalje, radimo.” Prema Đukanovićevim riječima, ovaj optimistički način razmišljanja bio je ključan u njegovanju njihove stabilnosti i doprinio njegovom vlastitom uspjehu. Tvrdi da je “odnos” prema životu i financijama odigrao ključnu ulogu, zasjenivši puke materijalne okolnosti. Evolucija načina razmišljanja o siromaštvu: koje se promjene događaju? Nasuprot tome, Đukanović govori o samohranoj majci u Americi koja je, unatoč teškoćama svoje egzistencije, zadržala vjeru u prevladavanje svojih poteškoća.
Stalno je uvjeravala svoju djecu govoreći: “Proći ćemo, proći ćemo, proći ćemo.” Ovo optimistično gledište i pristup životu naglašavaju važnost mentalnog okvira koji pojedinci drže. Prema Đukanovićevim riječima, takvo razmišljanje ključno je za izlazak iz financijskih poteškoća; ako djeca vjeruju u potencijal za promjenu, mnogo je vjerojatnije da će uspjeti promijeniti svoje okolnosti. Đukanović pojašnjava da je to pitanje izvan pukih materijalnih okolnosti. Fenomen poznat kao “generacijsko siromaštvo” temeljno je ukorijenjen u mentalnom nasljeđu, obuhvaćajući procese mišljenja, uvjerenja i stavove koji se prenose s jedne generacije na drugu.
Nedostatak pristupa odgovarajućim resursima za poboljšanje financijskih uvjeta dovodi do toga da brojne obitelji ostaju zarobljene u siromaštvu, često nesvjesne kako pobjeći iz ovog štetnog kruga. Ovo pitanje nije samo ograničeno na Srbiju ili Balkan; također je raširen u raznim regijama diljem svijeta, osobito u zemljama s niskim ekonomskim standardom. Instrumenti za ublažavanje siromaštva. Erik Jensen, autor knjige “Poučavanje imajući na umu siromaštvo”, raspravlja o trajnoj prirodi generacijskog siromaštva, ističući da ono ne obuhvaća samo prijenos materijalnih resursa već i prenošenje znanja i vještina neophodnih za bijeg iz siromaštva.
Obitelji koje su ukorijenjene u siromaštvu često nemaju pristup obrazovnim i financijskim resursima koji bi mogli olakšati njihovu stabilizaciju i napredak. Posljedično, ova situacija se odražava na djecu, koja internaliziraju slične stavove i perspektive u pogledu života i financija, često nesvjesna postojanja alternativnih putova. Conclusion Vladimir Đukanović svojom pričom i iskustvima jasno pokazuje da je nečija perspektiva života i financija ključna za opstanak i uspjeh pojedinca i obitelji.
Fenomen generacijskog siromaštva ne proizlazi samo iz materijalnih okolnosti, već i iz dubokog mentalnog okvira koji se nasljeđuje kroz generacije. Kako bismo promijenili financijski krajolik naših društava, bitno je transformirati naše stavove, ne samo u pogledu novca, već i prema životu u cjelini. Pozitivan mentalni pogled, u kombinaciji s odgovarajućim resursima za bijeg od siromaštva, može dovesti do značajnih promjena. To predstavlja ključni čimbenik u prevladavanju izazova i postizanju trajnog financijskog prosperiteta.
